S obzirom na to da se radi o maloljetnom djetetu i da će roditelji pokrenuti i tužbu prema navedenom vrtiću, identiti će ostati poznat našoj redakciji. 

"Naša porodica suočena je sa strašnom situacijom, noćnom morom od onog momenta kada je naše dijete došlo kući sa povredama ruke koje se vide na slikama. Takve stvari se dešavaju drugima, ne nama, a ipak se dešava, nije san nego stvarnost. Niko ne zna kako bi reagovao i šta učinio kad se takvo što njemu dogodi. Moju malu, veselu i nevinu bebu od 2 i po godine, zjenicu oka koju smo čekali više od devet godina je povrijedio neko kome sam ga sa povjerenjem ostavila", govori na početku ova majka.

Njena sestra je, kako navodi, istu noć, emotivno pogođena čitavom situacijom, na svoj Facebook profil stavila objavu o događaju kako bi je podijelila sa svojim prijateljima bez navođenja imena vrtića. 

Roditelji su cjelovitu priču mislili objaviti nakon što prođe postupak, ali s obzirom na to ljudi bili zgroženi vijest se proširila brzinom svjetlosti, preuzeli su je neki portali, a stotine ljudi je tražilo ime vrtića radi sigurnosti svoje djece. 

"Neki od mojih prijatelja koji poznaju čitavu situaciju i upoznati su sa imenom vrtića objavili su ime vrtića. Međutim, nakon izjava direktorice vrtića Dženane Bundić na nekim portalima i drugim medijima, koje je davala sa namjerom vršenja pritiska na nas roditelje da povučemo prijavu protiv nje i zaposlenica, prijeteći socijalnom službom i navodnim krivičnim odgovornostima za širenje klevete, a što je krajnje zlonamjerno usmjerene protiv naše djece, odlučila sam da sve detaljno ispričam".
  

Dolazak djeteta kući i prvo uočavanje povreda 

Kako navodi ova majka, otac je doveo dijete iz vrtića u utorak, 18. septembra oko 17.00 sati u košulji dugih rukava iako je dan pretopao uz riječi da ga je Dženana Bundić, direktorica i vlasnica, sačekala da mu prijavi kako se sin "opet" povrijedio (obzirom da je već dolazio sa određenim modricama, ujedima, ogrebotinama, koje su pripisivane slučajnosti i igri, a i kćerka  također koja ide u isti vrtić i blizankinja je, koja tog dana nije bila u vrtiću radi upale oka, je povremeno takođe imala iste) i podvrnula mu samo prvi dio košulje oko zapešća gdje se vidjelo samo par ogrebotina, izražavajući žaljenje zbog istog sa opravdanjem da je vjerovatno gurnuo ruku kroz ogradu, ali da tete nisu vidjele tako da nisu sigurni, da su se strašno nasikirala i ona i teta zbog čega su morale popiti nešto za smirenje, a kako je njoj to javljeno otprilike sat i po prije nego što je muž došao da preuzme sina. 

Misleći da je to sve i da se već bila stvorila gužva u hodniku vrtića, otac je uzeo dijete i došao kući.

"Kad sam mu skinula košulju da ga presvučem ostali smo oboje u šoku videći obim povreda, ja sam počela plakati i rekla suprugu da je to zadnji put i da ga ja više njima neću ostavljati, da se njihov nemar više ne može tolerisati, i još uvijek u uvjerenju da se desilo slučajno počeli smo odmah tražiti alternativu za djecu dok ne pronađemo neki drugi sigurniji vrtić. Sin je bio neuobičajeno tih, na naša pitanja gdje se udario nije odgovarao i to je trajalo možda dva-tri sata, on se igrao između nas, da bi odjednom iz čista mira rekao 'Dadu teta vukja za vrat i juku u sobu'. Mi smo se zgledali, ne vjerujući svojim ušima, pitali smo ga ponovo ko mu je dirao ruku (pokazujući) povrijeđenu ruku, međutim on je opet odbio da nam kaže. Nakon nekog vremena opet je ponovio isto pokazujući povrijeđenu ruku da ga je teta vukla za vrat i ruku u sobu, a na moje pitanje je li plakao rekao mi je 'dado kme, kme' što je njegova riječ za plakanje", navodi ova majka. 

Roditelji su odmah odlučili dijete odvesti u hitnu službu kako bi se ispitala vrsta povrede, te da li postoji i najmanja mogućnost da je slučajna povreda provlačenjem ruke kroz ogradu ili slično.

Prvi koraci ka otkrivanju da li je riječ o slučajnoj povredi nastaloj provlačenjem ruke kroz ogradu ili je riječ o nasilju nad djetetom u vrtiću.

Odlučili su da prvo odu u nadležnu policijsku stanicu i da se raspitaju o proceduri prijave ukoliko se ispostavi da je dijete svjesno povrijeđeno, jer nisu bili sigurni da li ljekarski pregled tako malog djeteta treba biti pod policijskim nadzorom. 

"Međutim, u policijskoj upravi su nam rekli da slobodno odemo sa djetetom ljekaru i po potrebi dođemo sa nalazom. Prvo smo otišli u hitnu službu Doma zdravlja gdje su nam rekli da povreda izgleda kao povreda od ruke, ali pošto je dijete u pitanju da ga ipak odvedemo na Pedijatrijsku kliniku, što smo odmah i učinili. Već na prvi pogled medicinske sestre ista je odmah prokomentarisala to nije provlačenje to je jak stisak ruke, a što nam je i dežurni ljekar potvrdio da se ni u kom slučaju ne može raditi o toj vrsti povrede provlačenjem nego se radi o vidljivih pet kontuznih povreda (hematoma) u vidu poprečnih linija dužine 3-5 centimetara. Bez ikakve dileme šta treba uraditi, sa nalazom smo odmah otišli u nadležnu Policijsku upravu Vogošća i prijavili slučaj. Dijete naravno nismo naredni dan poslali u vrtić, ostala su kod mojih roditelja".


Kako navodi ova majka, direktorica vrtića se javila ocu narednog dana, izvinjavajući se zbog svega, pravdajući se da je obavila razgovor sa tri tete koje su navodno ostale sa djecom koja nisu išla na izlet, te da ni jedna nije htjela priznati da je povrijedila dijete.

Ovo nije bilo dovoljno dobar razlog za ovakav slučaj, niti ono što su roditelji očekivali da će ova ustanova poduzeti.

Majka djeteta poziva direktoricu iza 17.00 sati da bi joj rekla kako izvinjenje koje je uputila njenom suprugu nije dovoljno, te da joj je dijete povrijedila odrasla osoba zaposlena u njenom vrtiću i da treba da bude svjesna ozbiljnosti situacije.

"Ispričala sam joj kako smo saznali i šta nam je dijete reklo, te da smo ga vodili ljekaru, na što me je ona arogantno pitala 'a imate li vi kakav dokaz za to što tvrdite'. Ja sam na to poludjela i rekla da ću poslati u zatvor i nju i sve tete i zatvoriti vrtić, ako ona kao odgovorna osoba ne otkrije koja je lično odgovorna za povredu i istu odmah otpusti, podvlačeći da još uvijek ima šanse da se ovo relativno mirno završi i sve što treba uraditi otpustiti odgovornu tetu je se očito radi o psihički nestabilnoj osobi koja nije sposobna da radi sa djecom. Rekla sam joj da ja nisam uspjela zaštiti svoje dijete prepuštajući ga u ruke nepodobnih, te da ćemo mi svakako ispisati svoju djecu što se podrazumjeva, ali da kao čovjek i majka imam ljudsku odgovornost prema drugoj djeci koja su tu ostala ili će početi boraviti tu, da poduzmem ono što je u mojoj moći da se ovo više ni jednom djetetu u njihovom vrtiću ne desi. Na to mi je imenovana rekla da je obavila pojedinačni razgovor sa svakom tetom i ni jedna ne priznaje, a da i meni treba biti jasno da ona koja je to uradila neće priznati. Rekla sam joj da me se to ne tiče, da je to njen problem, da ću ja sve postupke pokrenutu protiv nje ukoliko me sutra do kraja narednog dana ne obavijesti da je učinila šta sam joj tražila".


Promjena priče i poricanje 


Majka je prilikom izjave policiji insistirala na pribavljanju ovih telefonskih razgovora, jer su oni ključni dokaz u čitavoj stvari, i opovrgavaju gdje se povreda desila, kada i od koga.

"Sutradan neslužbeno saznajemo da direktorica, nakon što je saznala da smo je prijavili, mijenja priču tvrdeći da se to kod njih nikad nije desilo, te da je dijete dovedeno kod njih u tom stanju! Naravno, očekivali smo da će se braniti, ali da će jedna 'čestita pokrivena žena' posegnuti za ogavnim lažima, čak rizikovati da djecu uznemirava socijalna služba samo da bi odbranila neku nasilnu tetu iz vrtića, izazvalo je našu ogorčenost i sumnju u čitavu njenu priču da je neka od teta što su ostale u vrtiću taj dan sa djecom povrijedile dijete. Sada nam je vrlo sumnjivo ko koga ovdje ustvari štiti. Sve što sam tražila od direktorice Dženane je bilo da otpusti odgovornu tetu, i sve što je ona trebala uraditi, osim ako lično nije odgovorna, jeste da ih ako treba otpusti sve tri jer očito ne valja ni jedna, kako ona koja je to učinila tako i one koje je pokrivaju. Neka ih je sve sram, sve su majke i svaka bi trebala imati senzibilitet prema djeci", navodi ova majka. 

Dodaje, kako nema drugi interes nego da javno ispriča svoju priču, onako kako im se desila. 

"Neka misli i cijeni kako ko hoće. Ovdje su u pitanju djeca. Neka svaki roditelj ima na umu šta im se može desiti, jer se ovo može desiti bilo kome. Istražni organi i tužilaštvo neka rade svoj posao. Pristajemo na sve, od detektora laži, skidanje snimaka telefonskih razgovora, suočavanja nas ili djeteta sa zaposlenima, sve što je potrebno da se istina utvrdi. Ako u ovom našem slučaju postignem da niti jedno dijete ne bude više taknuto prstom u ovom vrtiću, imaću dovoljnu satisfakciju. Ako treba da nas kao roditelje neko istraži, pa neka istraži, daj Bože da u svim slučajevima sumnje na loše postupanje prema djeci nadležne institucije reaguju i provjeravaju". 


Kontaktirali smo i direktoricu vrtića "Al Isra" Dženanu Bundić koja nam je rekla kako je već prije davla izjave, ali da to više ne može, jer je u toku proces. 





(Lejla Trle)