Bajrić je davne 1960. godine stekao zanatsku diplomu, godinu prije redovnog roka te u petnaestoj godini života zasluženo dobio titulu najmlađeg kvalifikovanog radnika u bivšoj Jugoslaviji. Te godine napustio je rodni grad i preselio u Sarajevo.  

Prisjeća se razgovora s Titom kojeg je šišao 1969. godine, a koji ga je u kratkom razgovoru upitao odakle je i kako je postigao uspjeh u svom zanatu.

-Rekao sam da sam iz Srebrenice i da sam 1960. godine došao u Sarajevo. Kazao mi je da se tri puta spremao da ode u Srebrenicu u lovište i nije mu se dalo. 'Izgleda da ću umrijeti, a neću obići tvoju Srebrenicu' - prisjeća se Bajrić Titovih riječi u razgovoru za Fenu.

Ovaj sedamdeset petogodišnjak bio je i lični frizer Jusufa Juke Prazine, a u okviru radne obaveze koju je dobio za vrijeme rata šišao je i vojsku i civile. Navodi da je pisao imenom i prezimenom klijente koje je šišao, a ošišao je, kaže, oko osam hiljada vojnika.

Bajrić je učestovao na različitim takmičenjima i osvajao nagrade. Na takmičenju za najboljeg frizera Jugoslavije u Beogradu pokazao je svoje umijeće i osvojio prvo mjesto. Poslije toga je nizao uspjeh za uspjehom, prvo na Evropskom prvenstvu frizera u Milanu gdje osvaja zlatnu medalju, a kao evropski prvak nastupa i na Svjetskom prvenstvu u Parizu.

Nakon uspjeha koji je ostvario u Parizu, trebalo je da putuje za Tokio, ali je nažalost zbog rata spriječen i kaže da žali za tim.

Vratio se 2005. godine u Srebrenicu, za koju kaže da je najmirniji grad u BiH.

-Ovdje je lijepa sredina, ali ipak nedostaje naroda. U ovom gradu najviše mi se dopada odnos kod mladih fudbalera koji ne gledaju na naciju, nego se ponašaju kao braća - ističe Bajrić.

U penzionerskim danima ljeto provodi u Srebrenici, a zimu u Sarajevu. Frizerski zanat prenio je na više od 400 svojih učenika.

(Fena / Haris Ahbabović)