Posljednji slučaj maloljetničke delikvencije šokirao je bh. javnost a dogodio se u Banja Luci. Četrnaestogodišnjakinja iz Banjaluke brutalno je pretučena u centru grada jer je već duže vrijeme zbog momka bila u sukobu sa vršnjakinjom. Ta vršnjakinja ju je u subotu naveče, zajedno sa još tri četrnaestogodišnjakinje, dočekala u centru Banjaluke, gdje su je pretukle.

Djevojčice su izudarale četrnaestogodišnjakinju rukama, uz uvrede i šutanje nogama, a potom zahtijevaju od nje da klekne i izvini im se. Jedna od učesnica napada je zahtijevala od napadnute djevojčice da joj poljubi đon, a ostale su se smijale.

Policija je rasvijetlila slučaj tog brutalnog premlaćivanja, identifikovala djevojčice i sa njima će se postupati u skladu sa zakonom o maloljetnicima.

O temi maloljetničke delikvencije razgovarali smo sa psihologom koji nam kaže da neke veće kazne za maloljetnike ne postoje. 

"Kazne postoje, ali se maloljetni delikventi tretiraju krzo disciplinske centre, oni imaju za cilj i obavezu da prilagode njihova ponasanja, da ih nekako socijaliziraju, da naprave da se ta ponašanja više ne ponove. Sud ne izriče neke velike kazne, u zavisnosti od toga o kojem maloljetniku govorimo, mlađem ili starijem i to može da se stavi na odgodu, da se nekada kasnije odsluži", rekla nam je Aida Ganović, psihologinja iz Global analitike. 

Za sada se izriču mjere koje disciplinski centri provode gdje radi grupa stručnjaka, fokusiranih da podrže mlade osobe da njihovo ponašanje učine prihvatljivijim za zajednicu. 

"Ne postoji dobna granica, a najbolje je kada primjetimo bilo kakva odstupanja u razvoju ili odstupanja u ponašanju da to bude alarm za roditelje da poduzmu neke korake, jer dijete nije samo od sebe problem. Ono je uvijek simptom nečega što se dešava u njegovoj zajednici, da li u njegovoj porodici ili široj zajednici, a roditelji vide ta ponašanja i treba da se pozabave time i otkriju šta je u pozadini. Niko se ne ponaša agresivno bez razloga", smatra naša sagovornica. 

"Važno je reći da neće sva djeca koja imaju određene poremećaje u ponašanju, kasnije postati delinkventi, niti će svi dječaci kasnije biti počinioci delikata. Međutim, većina nasilnih i hroničnih maloljetnih prestupnika imaju historiju problematičnog ponašanja, koje vuče korijene iz djetinjstva ili predškolskog doba. Predškolski period se pretpostavlja kao kritično razdoblje u postavljanju temelja za sprečavanje razvoja poremećaja u ponašanja, što eventualno može voditi ka maloljetnom prestupništvu. Da bi se pravovremeno radilo na podizanju svijesti o važnosti prevencije nasilja među djecom i mladima, sa preventivnim programima se mora početi od najranije dobi,  odnosno još u predškolskom periodu, od pete godine djetetovog zivota", rekla nam je Anesa Agović, direktorica Centra za društveno istraživanje Global Analitika. 

Resocijalizacija bi trebala da se vrši na način da se djeca osvijeste emotivno i da shvate koja je šteta onoga što su učinili, koja je šteta onome ko je bio žrtva takvog njihovog ponašanja i da im se objasni kuda takva agresivna ponašanja vode. 

"Ne možemo generalizirati i tražiti krivca, mi živimo u društvu koje je postalo neosjetljivo na kategorije koje žive na margini, da li su to oni koji su povučeni, ili oni koji su agresivni, a u toj grupi se nađu i oni koji ne žele da to rade, ali zbog pripadnosti svojim vršnjacima pristanu da budu grubi prema žrtvi koja je izolovana kao žrtva. Činjenica je da mi odrasli nekako normaliziramo dječija ponašanja i te uvrede na način 'Nemoj da to više ponoviš' i ne obratimo pažnju kolika je uvreda kada vas neko nazove pogrdnim imenom i više tolerišemo nasilje koje se dešava u našoj zajednici, naš prag tolerancije na nasilje je mnogo visočiji. Svako od nas snosi odgovornost svojim ponašanjem", smatra ova psihologinja. 

Roditelji najčešće opravdavaju takva ponašanja jer misle da tako štite svoje dijete.

"Vi mislite da ga štitite kada stanete u njegovu odbranu i ako smatrate da to što je uradio nije uredu, ali se nadate da to više neće ponoviti. Tako i mi kao roditelji šaljemo poruku, svojim ponašanjem dajemo primjer", smatra Aida Ganović. 

Postoji istraživanje koje kažete ukoliko imate 10 slučajeva gdje je otac nasilan u porodici, imate sedam slučajeva gdje postoji šansa gdje će se to isto ponoviti i sa djecom, da dijete to isto ponovi u svojoj porodici. Kada djetetu pošaljete poruku pravog ponašanja u petnaestoj godini, tada je već kasno.

Novinarka: Merima Druškić