Svaka rečenica izgovorena na temu fudbala, ali i na teme iz ostalih oblasti čovjekovog djelovanja, ima posebnu vrijednost i težinu kada izađe iz usta legendarnog Ivice Osima. 

Ovaj fudbalski filozof i revolucionar fudbalske  igre, veliki strateg, psiholog, mudrac, autoritet, čovjek u čijem prisustvu drugi šute kad on priča, danas slavi svoj 80. rođendan.
Iz Graza se javio u svom stilu: "Imam 80, i mogu reći da sam dobar...", a čestitke popularnom Štrausu stižu danas sa svih strana svijeta, Džeko, Pjanić, legendarni Wenger, Hadžibegić, Baždarević, Piksi Stojković, Sušić i mnogi drugi nekadašnji i sadašnji igrači i treneri sjetili su se danas čovjeka od kojeg u posljednih više od 40 godina učimo o fudbalu i o tome kako biti slavan, a u isto vrijeme ostati čvrsto na nogama i prizemljen. 

U kratkom podsjećanju, spomenimo da je Osim kao igrač nosio dres Željezničara (ako statistika ne "laže", odradio je 250 mečeva uz 75 golova), da bi 1970. prešao u Francusku gdje će braniti boje Strasbourga, Sedana i Valenciennesa. Naravno, nije ga zaobišao ni dres tadašnje Jugoslavije (16 nastupa, osam golova), okitio se srebrom sa Eura 1968, a godinu ranije je proglašen najboljim igračem Jugoslavije.

Svjedoci kažu da je na terenu s loptom, uz izuzetnu visinu i dug korak, djelovao kao da lebdi iznad terena, a imao je sjajnu tehniku kontrole lopte što i nije baš čest slučaj za fudbalere koji su visoki 190 cm i više.

Volio igrače

S profesionalnim fudbalom prestao je 1978, a onda je krenuo u trenerske vode gdje je pokazao koliko zapravo zna o ovom sportu. 
Sa Željezničarom je briljirao, stigao do polufinala Kupa UEFA, potom je bio selektor Jugoslavije, te uspješan trener Partizana, Panathinaikosa, Sturma kojeg je odveo među fudbalsku evropsku kremu, u Ligu šampiona, zatim je vodio JEF United, a bio je i selektor Japana. 

Ko je bio Ivica Osim, pogotovo tokom svojih trenerskih dana kada je bio i najutjecajniji, i šta je predstavljao za fudbalsku selekciju bivše države i njene igrače, tada velike fudbalske zvijezde evropskog fudbala, barem djelimično pokušao nam je približiti proslavljeni bh. fudbaler Faruk Hadžibegić.

- Sa Švabom i sa njegovom suprugom u Gracu čujem se redovno, ispitujem kakvo mu je zdravlje i tako. Naravno, danas je ispred mene i moje familije otišla i rođendanska čestitka i želja da poživi još 100 godina!, naglasio nam je na početku razgovora bivši selektor Zmajeva.

- Sa Ivicom imam jednu prijateljsku relaciju, još iz vremena dok sam igrao u Sarajevu. I to je jedna privilegija. Respektovao sam ga mnogo kao čovjeka i igrača i poslije kao trenera. Kada me je pozvao u reprezentaciju proveo sam tu svo vrijeme dok je on bio selektor. Sve do rata koji je prekinuo tu našu saradnju, prisjeća se nekadašnji fudbaler Sarajeva, Sochauxa, Betisa.. . 

Potom se osvrnuo na svoj odnos sa nekadašnjim šefom, s kojim je, naglašava, imao hiljadu anegdota. 

- Osim je uvijek imao tendenciju da napravi jednu grupu igrača kvalitetnih koji igraju isti fudbal, koji žele isto, da se druže, da budu prava ekipa. Bio sam cijeli taj period s njim i imao sam 1000 razgovora, i isto toliko anegdota. Sjećam se da smo imali i "vijeće staraca". To je bila određena grupa igrača u kojoj su, pored mene, bili još neki stariji igrači, i to Sušić, Vujović i Ivković. S nama je razgovarao o grupi, o ekipi, šta nam treba, šta nam fali... Pričali smo o nekim ličnim stvarima za koje drugi igrači nisu znali, priča nam Hadžibegić, te je nastavio s jednom anegdotom koja mu je ostala posebno u sjećanju.

- Jednom prilikom, Švaboje došao da pogleda mene i Baždarevića u Sochauxu, a mi smo bili s predsjednikom kluba, s trenerom, generalnim sekretarom, i bili smo na večeri i ostali do 6 ujutru. Prišao nam je tada predsjednik sav u nevjerici  i pitao nas: "Kako ste izdržali, kako ćete na trening sutra, kako je Ivica izdržao?"
Jer, to je bio Švabo, s njim se može o fudbalu pričati satima. On je jedna knjiga fudbala. Svaka mu je za zapisati, što kažu, kaže Faruk.

Kao trener, prisjeća se Hadžibegić, Osim je imao odličnu komunikaciju sa svima.

- Osim i je i sam bio igrač i volio je svoje igrače, volio je s njima razgovarati o poziciji na kojoj igraju, davati savjete, upute, jako je cijenio kvalitetne igrače. A i mlađe, poput Savičevića, Brnovića... tretirao je na isti način. I znao je postaviti svakog igrača na pravo mjesto, kaže Hadžibegić.

Preteča današnje igre

Svaki trener ima svog omiljenog igrača, prvotimca kojeg brani od negativnih uticaja, a ni Osim se nije mnogo razlikovao po tom pitanju.

- Na primjer, Švabo je imao odličan odnos sa Piksijem koji je zaista bio, poput Sušića, maestralan igrač. Znao je on sa svima. Poznavao je sve igrače odlično. Nismo osjetili nikad razliku između mene, na primjer, Piksija, Savičevića, bili smo jednaki. Znao je biti i ljut, ali nije nikada galamio mnogo, znao si kad je ljut, dovoljno je bilo da ga pogledaš i odmah shvatiš da li je zadovoljan ili nije, govori naš fudbalski stručnjak.

Za kraj, Hadžibegić kaže kako je siguran da bi tadašnja fudbalska filozofija Osima i način na koji je posmatrao fudbal, odlično prošla i u današnjem modernom, ili kako ga često nazivaju, "industrijskom" fudbalu, koji je na žalost izgubio dobar dio one svoje "romantične" strane.

- Apsolutno! Osimov fudbal je bio preteča današnjeg fudbala. Način na koji smo igrali je bio zaista na visokom nivou, zaključio je Faruk Hadžibegić za Source.ba. 


NOVINAR: Mirza Kadić.