O kakvom kvalitetnom instrumentalisti se radi najbolje govore brojne nagrade i priznanja kojima se okitio, te podatak da je od 2019. godine dio Svjetske enciklopedije najboljih savremenih harmonikaša koju je izdao New York Times.

Kaltak privodi kraju studije na Muzičkoj akademiji, te aktivno priprema program za njegov završni diplomski koncert. Kako ističe, želi da to bude jedan izvanredan nastup.

- Uvijek sam isticao da mi je muzičko obrazovanje najvažnije. Davno sam odabrao, što bismo rekli, svoj životni poziv, tako da mi je svaki trenutak života trenutno ispunjen muzikom. Očekujem da će moj završni diplomski koncert biti u septembru. Nedavno sam pozvan i u Italiju, u grad Castelfidardo, na dogovor sa jednim od najjačih svjetskih brendova harmonike da budem njihov ambasador. Za sada ne bih otkrivao sve detalje. U kontakt smo stupili uz pomoć zajedničkog prijatelja. Pored toga, ljeto je i uveliko traje sezona dobrih svirki, svadbi, nastupa… Trenutno popunjavamo posljednje slobodne datume za svirke - kaže Haris Kaltak.


Sa njegovim orkestrom, koji čine ljudi koje mnogo cijeni, dugo poznaje i koji su redom ostvareni u svom poslu, osim na različitim zabavama i proslavama, nastupa i sa poznatim imenima bosanskohercegovačke narodne muzike, od Semira Cerića Koketa, Enesa Begovića, Šerifa Konjevića. Oni imaju samo riječi hvale za njegov rad i predanost. 

- Trudim se biti dobar kolega, tako da sarađujem skoro sa svima i uvijek sam otvoren za nove saradnje. Najviše sarađujem sa mojim dragim prijateljem Koketom. Ne posmatram ga samo kao kolegu muzičara. Dobar je i odan prijatelj, mnogo mi je pomagao, savjetovao me, često zvao na nastupe, podržavao, što je danas rijetkost općenito, ne samo u ovom poslu. Sa svima imam zaista lijepa iskustva, pamtim dobre svirke i dobru zabavu. Što se tiče budućih saradnji, nemam nekih posebnih želja - govori Haris.


Njegov dom ukrašen je brojnim peharima, plaketama, diplomama, na šta je ponosan. Tri puta je bio internacionalni prvak u konkurenciji 24 države, četiri puta državni prvak Bosne i Hercegovine.  Mnogo je postigao u mlađim godinama, no to mu predstavlja podstrek da uvijek bude bolji. 

- Iza svega toga stoji veliki rad, trud i odricanje. Još od osnovne škole, zbog pohađanja dvije škole u isto vrijeme, nisam imao mnogo vremena za druženje, pa dok su se ostala djeca igrala, ja sam dolazio kući, uzimao stvari i ponovo u drugu školu. Sve je to nekad veliki teret, pogotovo za jedno dijete. Lijepo je izvana sve to gledati, ali svaka medalja ima dvije strane. Neprospavane noći zbog vježbanja, učenja, stalno trčanje da se stigne na časove… Nije jednostavno. Uvijek se morate nečega odreći da biste nešto postigli. Ne gledam na to kao na teret. Od malih nogu prihvatite da je jednostavno tako i nosite se s tim. U mojoj porodici se vrlo često provlačila jedna misao: “Šta god radio u životu, trudi se da budeš najbolji!”. Time sam se vodio. Koliko sam uspio, ne znam, neka o tome govore moje nagrade - poručuje na kraju virtuoz na harmonici.


(Amer Mujezinović)