Za razliku od 16 reprezentacija, koliko je učestvovalo na prethodnim izdanjima Eura, naredne godine će učestvovati 24 evropske reprezentacije. Upravo je veći broj učesnika rezultirao unosnijim sponzorskim ugovorima koje je sklopila UEFA, koja očekuje 50 posto veće prihode u odnosu na Euro koji se 2012. održao u Poljskoj i Ukrajini.

Na EP-u će biti odigrana 51 utakmica, za razliku od 31 na prethodnom takmičenju, što znači da će mnogo veći broj karata biti u opticaju, a na prihode utiče i činjenica da se prvenstvo održava u jednoj od pet najjačih ekonomija Evrope. Očekuje se da će UEFA prikupiti između 450 i 500 miliona eura, što je mnogo više u odnosu na 300 miliona eura, koliko je prikupljeno na Euru u Poljskoj i Ukrajini. Zbog toga je povećan i iznos namijenjen reprezentacijama učesnicama. Na prošlom Euru je taj iznos bio 8,5 miliona eura, dok će za Euro 2016 taj iznos, kako je navedeno na početku teksta, biti 12 miliona eura. Osim tih 12 miliona, reprezentacije će biti nagrađene i na osnovu pobjeda i remija, a procjenjuje se da će evropski prvak zaraditi između 30 i 35 miliona eura. Na prošlom Euru je naknada za remi bila 500.000 eura, a za pobjedu milion eura.

Šta ćemo sa tolikim parama? 

Ovo nas i ne bi trebalo previše zanimati u ovom trenutku, s obzirom da nam je preostao još jedan zahtjevan korak do plasmana. U nedjelju ćemo saznati ime protivnika u baražu, pa ćemo tek u drugoj polovini novembra znati da li ćemo biti među reprezentacijama kojima će na račun biti uplaćeno tih 12 miliona. Nažalost, poučeni iskustvom raspodjele novca zarađenog od Mundijala, opravdana je bojazan da za razvoj i budućnost bh. fudbala neće igrati preveliku ulogu činjenica da li ćemo se plasirati na Euro ili ne. 

Podsjećamo, Savez ze pohvalio podatkom da je u 2014. godini ostvario prihod od gotovo 32 miliona KM. Koliko je unaprijeđena situacija u bh. klupskom fudbalu zahvaljujući tim prihodima? Rashodi sigurno nisu bili visoki zbog ulaganja u infrastrukturu namijenjenu boljim uslovima treniranja i igranja utakmica u BiH, ali jesu zbog, primjera radi, organizacije ekskurzija u Brazil i finansiranju plata uposlenika Saveza. Jedan neimenovani zvaničnik je tako, zahvaljujući tim uspjesima, u 2014. zaradio više od 100.000 eura, a od golova Džeke ili Ibiševića u prošlim kvalifikacijama su novčanike podebljali i svi članovi Izvršnog odbora NSBiH.

Kako dalje? 

Džeko, Ibišević, Lulić, Medunjanin i većina reprezentativaca polako ulaze u poznije igračke godine. Spahić je već uveliko veteran, a mlade snage još uvijek nisu dovoljno kvalitetne, ali i brojne, da na njih možemo računati kao garant za uspješnu budućnost. Bazen potencijalnih reprezentativaca iz dijaspore je sve plići, novije generacije gube emotivnu vezu koja ih spaja sa zemljom iz koje vode porijeklo i neosporna je činjenica da u budućnosti ne možemo baš računati da će nam Danci, Šveđani ili Nijemci „odgajati“ reprezentativce. Kakva god patriotska osjećanja gaje roditelji djece koja su krajem 90-ih ili početkom novog milenija rođena u dijaspori, male su šanse da će se oni pri izboru reprezentacije odlučiti za BiH u odnosu na zemlju koja im je pružila sve. Teško smo „privlačili“ igrače koji su prve korake napravili na bosanskoj zemlji, a očekujemo da će za nas igrati talenti koji eventualno jednom godišnje sa porodicom obiđu nanu i dedu u BiH?

Indikativni mogu biti „uspjesi“ mlade reprezentacije BiH, koja je u posljednjih 13 utakmica uspjela slaviti samo dva puta, protiv Albanije i u prijateljskoj utakmici protiv Turske, a čak smo 10 puta teren napuštali pognutih glava. Nadamo se da će reprezentacija koja uredno na domaćem terenu gubi od Kazahstana naslijediti ekipu koja je igrala Mundijal?

Budućnost bh. reprezentativnog fudbala će ipak činiti igrači koji su fudbal naučili igrati na neuslovnim terenima, koji će prve seniorske utakmice odigrati u korumpiranoj ligi u kojoj je pitanje pobjednika više rezultat volje pristrasnog sudije nego kvaliteta neke ekipe, lige u kojoj oni koji su zaduženi za regularnost crtaju proizvoljne linije kako bi prikrili vlastiti kriminal, lige u kojoj se zatvaraju oči pred fašizmom i nacionalizmom. 

Ta djeca neće imati koristi od tih 12 miliona eura. Taj novac neće biti utrošen na njih, nego na kvalitetan smještaj u luksuznom hotelu sa bazenom u kojem će noge pokvasiti Salem Prolić, te na plate i premije uposlenika NSBiH.  Izdvajanja za omladinski fudbal će ostati ista, otprilike jednaka izdvajanjima za troškove korištenja mobilnih telefona.

Ova priča nije u skladu sa aktuelnom euforijom zbog plasmana u baraž, mnogo nam je žao zbog toga, ali „pet do dvanaest“ za prestanak ignorisanja domaćeg fudbala je davno prošlo. Fudbalski savez nije privatna kompanija nego krovno tijelo bh. fudbala koje treba učiniti sve kako bi osigurali uspješnu budućnost tog sporta u našoj zemlji. Ako se već plasiramo u Francusku, ne želimo da 12 miliona zarađenih na zelenom terenu potroše oni koji imaju najmanje zasluga za taj uspjeh, već da ih potroše oni koji će našu zemlju ponovo jednog dana odvesti na smotru najboljih evropskih/svjetskih reprezentacija.

(Nedim Pobrić)