“Ova neusklađenost rasta sada je dostigla tačku koju je zaista nemoguće odbaciti kao slučajnost. To nije ono što smo očekivali”, kaže Adam Rajs, dobitnik Nobelove nagrade i istaknuti profesor fizike i astronomije na Univerzitetu Džon Hopkins.

Brzina ekspanzije univerzuma, poznata kao Habl konstanta, centralni je dio fizike i našeg razumijevanje univerzuma.

U nekoliko navrata, međutim, primijećene su neočekivane promjene. Takve promjene podstakle su astronome na razmišljanje.

Novo istraživanje potvrđuje da je potreban detaljniji rad kako bi se objasnio rast svemira.

Istraživanje je sproveo profesor Rajs sa svojim timom, a analizirao je svjetlost 70 zvijezda iz galaksije u blizini naše, poznate kao Veliki Megelanov oblak. Oni su mjerili međugalaktičku udaljenost, a nova metoda omogućila im je da to učine mnogo brže.

Teleskop Habl može da posmatra samo jednu zvijezdu svaki put kada orbitira oko Zemlje u 90 minuta, ali uz novu metodu mogao je da posmatra na desetine zvijezda u isto vrijeme.

Koristeći se tim podacima, istraživači su izračunali Habl konstantu i uvidjeli kojom brzinom se širi svemir, prenosi CDM. 

Rajs kaže kako je jasno da brzina ekspanzije nije bila u skladu sa onim što su očekivali.

“Jedno je mjerenje koliko brzo se svemir danas širi, a drugo je predviđanje zasnovano na fizici ranog svemira i na ranim mjerenjima”, istakao je profesor.

Ipak, on i njegov tim nisu mogli da pojasne zašto se dešava ubrzana ekspanzija svemira, ali nastavljaju svoj rad na oslobađanju bilo kakvih neizvjesnosti vezanih za Hablovu konstantu.



(Lejla Trle)