Potpredsjednik Univerzitetskog karate kluba Bosna i selektor reprezentacije BiH Suad Ćupina preminuo je u 67. godini.

Rođen je 11. novembra 1951. godine u Mostaru. Kao takmičar osvojio je brojne svjetske i evropske medalje, a njegova vrhunska karijera je nastavljena na trenerskom polju, stvarajući veliki broj uspješnih bh. sportista. Još daleke 1968. godine počeo je da se bavi karateom.

U sportu je postigao gotovo sve što se može postići - od zvanja karate majstora osmi dan, do osvajanja medalja kao takmičar i kao trener, ali i velikog broja naučnih zvanja u oblasti sporta. Suad Ćupina je doktor nauka iz oblasti sporta od 3. septembra 2010. godine.

Kad je počela agresija na BiH odmah se stavio na raspolaganje odbrani domovine. Ratne 1993. godine dobio je Zlatni ljiljan za učešće u odbrani Republike Bosne i Hercegovine.

Radio je kao trener u Karate klubu Bosna iz Sarajeva, a u periodu od 1986. do 1992. godine obavljao je funkciju trenera kadetske, juniorske i ženske selekcije u borbama. Suad Ćupina selektor je bh. karatista od 1993. godine, a najveći uspjeh s ekipom ostvario je 2006. godine u Tokiju, kada su osvojili svjetsko srebro. Na evropskim prvenstvima bh. tim je predvodio do tri srebra i pet bronzi.

Bh. reprezentaciju u Beogradu činili su: Admir Zukan, Tarik Lušija, Oliver Mandarić, Alem Kupusović, Mate Odak, Nermin Potur i Adnan Adilović. Sanjao je ponovo Tokio, ovaj put predstojeće Olimpijske igre. Smrt ga je otrgla od tog posljednjeg sna. Ali, ostali su ti njegovi karatisti, moćni i spremni na najveće domete.

Pod njegovim vodstvom karate reprezentacija BiH okitila se sa dvije bronzane medalje na nedavno održanom Svjetskom prvenstvu u Beogradu. Do odličja su stigli Nermin Potur i ekipa naše zemlje u borbama. Prethodno na EP u Atini bh. karatisti su, također, stigli do bronze. Naravno, za Ćupinu je ovo značilo samo nastavak uspješnog niza muškog bh. karatea pod njegovim stručnim vodstvom.

Prošle godine proslavljeni bh. karate trener se razbolio od karcinoma. Pristupilo se jednom od najtežih operativnih zahvata. I na čuđenje i njegovih prijatelja, veliki borac se vratio u život. I znao je da je Božijom voljom to bilo samo dodatno vrijeme, jer su mu ljekari dali tu godinu dana. Ali nikad nije duhovno klonuo.

Suprotno od toga nastavio je, živjeti normalno, raditi i boriti se za karate mladost u BiH. Do zadnjeg trenutka bio je smiren, čvrst i neviđeno hrabro čekao smrt.

 
(Patria/Admir Oručević)