On je u Francuskoj osvojio srebrenu medalju u paru sa Sevvalom Ilaydom Tarhanom, u disciplini mix parova u gađanju na deset metara. Ali razlog zašto se o njemu toliko priča je njegov jedinstveni stil, a ne njegov sportski uspjeh.

Kolegica iz reprezentacije i on bez zlata su ostali u "foto finišu" kada su poraženi od predstavnika Srbije Damira Mikeca i Zorane Arunović (14:16, iako su vodili 8:4).

A fotografija finalista Dikeca i Mikeca posebno je upečatljiva i otkriva kako je turski strijelac jedinstven i poseban. Dok je predstavnik Srbije na borilište izašao " pod punom spremom", turski reprezentativac takmičenju je pristupio vrlo opušteno, bez standardne opreme, zbog čega je i "kupio" ljubitelje sporta širom svijeta.

Inače, većina olimpijskih strijelaca nosi posebnu opremu kako bi zaštitila sluh te specijalizovane naočale kako bi blokirala vid na jedno oko i smanjile odsjaj na drugo oko. Upravo takav je na borilište izašao Srbijanac, ali mu je Dikec ukrao show.

Njemu to nije bilo potrebno da stigne do pobjedničkog postolja. Reprezentativac Turske u finalu je nosio lične naočale sa dioptrijom, koje koristi svaki dan, uobičajene čepiće za uši i neupadljivu trenerku i olimpijski dres kratkih rukava sa natpisom Turska. Desnom rukom drži pištolj, a lijeva mu je na nezamislivom mjestu - u džepu hlača. Sportista je s razvijenim smislom za humor, a svoju je filozofiju na olimpijskoj stranici sažeo u zanimljivu rečenicu: "Uspjeh ne dolazi s rukama u džepovima"!

Suprotno onome što neki ljudi govore, da Yusuf Dikec ne može kupiti opremu zbog nedostatka novca ili nedostatka interesa, razlog je mnogo jednostavniji: osjeća se ugodno. Nastupe opisuje ugodnim kao gađanje balona na sajmu. Razlog zašto mu je ruka u džepu opet je radi udobnosti; kada je ruka u džepu, može ostati stabilniji.

Ko je zapravo Dikec? Rođen je u Mersin Goksunu 1973. godine. Streljaštvom se bavi od 2001. godine, penzinisani je vojnik (bio pripadnik turske nacionalne Žandarmerije) i otud njegovo poznavanje oružja. Studirao je na Univerzitetu Gazi za fizičku obuku i obrazovanje u Ankari, a kasnije je magistrirao za trenera na Univerzitetu Selcuk u Konyi. Dikec tečno govori engleski i turski jezik, a u slobodno vrijme uživa u plesu.

(Erna H.)