„Meni su Argentinci najsličniji jer: 1. Ne vole skoro sve svoje susjede; 2. Sigurni su da su najbolja vremena prošla i da ih čeka samo doom and gloom; 3. Uprkos svemu su jako ponosni na svoju državu“, piše Nova.rs. Čudne paralele je izabrao, međutim, sudeći po odgovorima koji su se nizali u nastavku, mnogo više sličnosti Srbi prepoznaju sa – Ircima.

“Srbi i Irci braća”

„Čini mi se da smo mi i Irci braća. Mrze Engleze; imaju okupiranu viševijekovnu teritoriju; vole da se napiju; druželjubivi i porodični ljudi; tvrdoglavi i vole da tjeraju inat; imaju smisao za humor“.

Nadovezali su se i drugi sa sličnostima od toga da i Srbi i Irci vole krompir do toga da su „sačuvali vjeru i običaje iz davnina pored svih stvari koje su ih zadesile“, a neki su podijelili i lična iskustva.

„Imam prijatelja Irca. Da nije engleskog u komunikaciji… čist Srbenda.“

„Ja sam, nekako iracionalno, uvijek smatrao da smo najsličniji Ircima. Prse se iako znaju da su slabiji, tvrdoglavi su, vole da prepiju, dijelom su okupirani, a uprkos svemu optimistični – oni koje znam.“

U nastavku su u priču ušle i neke druge nacije, s manje ili više relevantnim osobinama.

„Nepopularno mišljenje ali iz istog razloga dosta imamo zajedničkog sa provincijskim Englezima i njihovom radničkom klasom. Barem onom stereotipičnom od prije više decenija. Del Boj, Rodni, nisu slučajno „Mućke“ bile toliki hit kod nas.“

„Japanci“, našalio se neko. „I oni i mi smo poznati kao jako vrijedan, precizan, tačan i temeljan narod. Puni smo poštovanja prema drugima, države su nam ekonomski tigrovi, imamo čuvene, moderne željezničke sisteme. Ne smatraju nas i Japance u svijetu za najobrazovanije ljude bez razloga.“

Južnamerikanci omiljeni za usporedbu

Fokus je ipak brzo skrenuo u „toplije krajeve“.

„Možda najviše Meksikanci i Španci. Temperamentni, veseli, strastveni, histerični i zajebani po potrebi“.

„Meksikanci definitivno – tenzije prema Americi, način života kao naš, piju, puše, vole muziku. Kalifornija=Kosovo, dijaspora (naši u Njemačkoj i Austriji, njihovi u Americi) i tako“.

„Mene iskreno Španci, Latini – jako drže do porodice i zaštitnički su nastrojeni. Toplokrvni i srčani kao i mi. Pa kad psuju imaju najgadnije i najiskrenije psovke koje često sadrže i kletve i uvrede najbližih što objašnjava njihovu privrženost porodici.“

Dosta se spominju i Poljaci. „Nebeski narod, hrabri, spominje uvijek veliku prošlost i uvijek je žrtva nekih drugih dušmana i uvijek su drugi krivi. Poljak je puni inat, ne ide dobro sa susjedima, pravo je za svakog osim njega… Sa druge strane Poljaci su gostoprimljivi, srdačni, puni fantazije i uvijek će se snaći i u najlošijim uslovima. I isto su jednom nogom na Zapadu a drugom na Istoku.“

Tu su i Armenci, između ostalog zato što su „poznati po top ribama, a ni muškarci nisu za bacanje“ i što je „mali narod ali historijski uticajan“. Ali i „Amerikanci – definitivno ima sličnosti poput dosta krkamo meso i veliki procenat posjeduje oružje“.

„Lično, ma koliko mi mi mrzili Amerikance južnjaci u SAD-u su bukvalno preslikani Srbi. Abnormalno ponosni na svoj narod, vječito nezadovoljni, krajnje svojeglavi, u ljubavi sa oružjem. Dovijeka u zavadi sa komšijom zbog toga ko je kome ušao u plac. Također, bave se agrikulturom ili makar potiču od zemljoradnika. Ne vole ljude druge nacionalnosti iako su gostoprimivi. Vole da se alkoholišu i prave najpametniji iako imaju samo elementarno obrazovanje. A, da, kako da zaboravim ono najvažnije, peku jebačku rakiju.“

Bilo je govora i o komšiluku

„Bosanci, Hrvati i Srbi čine sveto trojstvo mržnje i ljubavi. Ako je između nas, poklat ćemo se ( sve tri strane spremne na to). Ako neko s strane dodje, jebemo mu mater zajedno ( Eurovizija dokaz). Ne volimo hranu one druge strane, ali ipak je jedemo kad niko ne gleda. Farbaju nas političari, a mi govorimo nek je samo naš, nek nije njihov. Svaki puta je kriva druga strana, mi ništa nismo uradili. Ako smo dijaspora onda je brate gdje si ti meni, kad dođeš u domovinu, onda je majku im njihovu…“


(Admir O.)