Ono što je sve jasnije je da motiv svirepe likvidacije čitave porodice nije bilo isključivo koristoljublje već Goranovi poslovi, o kojima čak ni najbliža rodbina nije znala ništa. Na osnovu pronađenih tragova, rekonstruisani su posljednji trenuci života Đokića, ali ključni tragovi, kao što su oružje iz kojih su usmrćeni, i dalje fale.

Organi gonjenja vjeruju da je ubica imao samo jedan problem, kako da uđe u vozilo porodice Đokić, a da je nakon toga, samo sproveo dobro razrađen plan.


"Nesumnjivo je da je duže vrijeme pratio njihovo kretanje, zato se provjeravaju kamere video nadzora u Moravcu kako bi se utvrdilo prisustvo neke osobe koja nije imala opravdanog razloga da se tu zadržava. Sve ukazuje da ih je 26. septembra nakon što su oko ponoći krenuli put Aleksinca od kuće Goranove majke u Moravcu, neko presreo, a zatim ušao u njihov automobil. 

Jedini problem ubici je predstavljalo baš to, kako da inače nepovjerljivog Đokića navede da ga pusti u kola. Za to postoje dvije mogućnosti, ili ga je poznavao, što je verovatnije ili se prerušio u uniformu, što bi Gorana navelo da pomisli da je policijski službenik. Kad se našao u vozilu, bilo mu je lako, Goran je bio praktično invalid zbog problema sa kukovima, ne bi mogao da mu se ozbiljnije suprotstavi čak i da nije bio naoružan", navodi sagovornik upoznat sa ovim slučajem.

"Gordana je po prirodi bila mirna i plašljiva žena, a Lidija je vjerovatno bila uspaničena. Sve ukazuje da je prvo pucao u Gordanu sa zadnjeg sedišta, metak je pogodio u grudi, ali moguće je da nije odmah umrla. Na taj način je Goranu stavio do znanja da je spreman na sve. Pretpostavlja se da je onda Lidiji, za koju je znao da bi Goran za nju učinio sve, stavio pištolj na čelo i prinudio ga da ode do stare separacije u ataru sela Moravac. On se vjerovatno nadao da će ubica bar nju poštediti, pa je pristajao na sve. Kada su došli do mjesta zvanog Dudine bare, pucao je u sve troje, čak i u već ranjenu, a možda i mrtvu Gordanu. Na tom mjestu su za sada pronađene tri čaure koje potvrđuju ovu verziju događaja kao i veća količina krvi što je dokaz da su tu usmrćeni, a zatim i spaljeni", dodaje izvor.

Mada se spekulisalo da je porodica možda ubijena Goranovim pištoljem, ta mogućnost je isključena.

"Đokić je imao oružje koje je, kao vjerujemo, nosio sa sobom, ali radi se o revolveru. To oružje ima burence, ne izbacuje čaure. Ona koja je nađena u kolima i ostale pronađene na mjestu ubistva su kalibra devet milimetara i ispaljene su iz pištolja. Ne isključuje se mogućnost da ga je ubica sakrio, bacio u rijeku ili ga se na drugi način otarasio. Ovo iz razloga što je kriminalcima poznato da se na osnovu čaura može doći do oružja. Tragovi udarne igle na čauri kao i urezi koji na njoj ostaju prilikom prolaska kroz cijev su jedinstveni, kao otisak prsta. Probnim pucanjem i poređenjem tokom balističke analize, nesumnjivo se može utvrditi da li je pucano iz istog oružja. Provjeriće se i čaure iz ranijih krivičnih djela da bi se ustanovilo eventualno poklapanje da bi se utvrdili da li je isto oružje nekada korišteno što može dovesti do identifikacije izvršioca", objašnjava sagovornik.

Nesumnjivo je da su Đokići opljačkani, ali sve ukazuje da to nije bio jedini razlog za njihovo pogubljenje.

"Da je samo želio da ih opljačka, izvršilac bi to mogao da učini na mnogo benigniji način. S obzirom na to da ih je pratio, znao je gdje su ostavili vozilo u kojem je Goran držao novac. Mogao je da ga ukrade, imao je mogućnost da iz zaustavi na prevaru ili uz oružanu prijetnju, da ih istera iz kola i da se tako domogne novca. Također, nakon ubistva mogao je da uzme Goranove ključeve od stana i mjenjačnice i da ukrade novac koji se tamo nalazio. Imao je vremena, jer je njihov nestanak prijavljen tek poslije dva dana. Međutim, stan nije bio ispreturan, u njemu je bilo novca, a ista stvar je bilo u mjenjačnici, novac nije diran. Onaj kome je na umu samo pljačka, odneo bi i nakit žrtava, što se nije desilo. Sve ukazuje da je Đokiće veoma mrzio i to istragu usmjerava ka onima koji su od Gorana pozajmljivali novac. Ali tu je policija naišla na slijepu ulicu jer sveske sa imenima dužnika nema, ili je izvršilac spalio ili je odnio sa sobom kao i Goranovo oružje. Ni od kakve pomoći u njihovoj identifikaciji nije ni Goranova rodbina jer on ni najbližima nikada nije govorio detaljnije o svojim poslovima. Na pitanje kako mu ide posao, uvijek bi lakonski odgovarao sa: - Dobro je, dobro ! I tu bi stavio tačku", dodaje izvor.

Ono što može biti dodatni trag u istrazi je što su Đokići pogubljeni kod stare separacije u Moravcu, a vozilo je spaljeno takođe kod separacije u Tešici pa nije nemoguće da je ubica nekada bio angažovan na radovima na eksploataciji pijeska.

Da podsjetimo, Đokići su nestali u noći između 26. i 27. septembra a nakon potrage tokom koje su korišteni i policijski helikopteri, njihova tijela pronađena su 2. oktobra u jami pokrivenoj daskama, piše Kurir.