Pažnju bosanskohercegovačke i hrvatske javnosti nije privukao deklarirani sigurnosni aspekt dokumenta, nego onaj politički. Naime, premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković, po vlastitom priznanju, krajnjim naporima, uspio je da na nivou ministara vanjskih poslova i ministara odbrane država članica EU, u dokumentu, iskamči, pominjanje konstitutivnih naroda u BiH.

U kakvoj vezi je pominjanje konstitutivnih naroda u BiH koji jesu ustavna kategorija, a istovremeno kao takva u suprotnosti sa presudama Evropskog suda za ljudska prava sa vizijom odbrambenog razvoja EU, to je teško objašnjivo bilo kome. Zbog čega bi i dalje ezgistiranje konstitutivnosti u BiH koje je suprotno evropskim standardima imalo ikakve veze sa vizijom odbrambenog razvoja EU, to je još teže objasniti. Po svoj prilici, čini se kako je postojanje ustavnog apartheida u Bosni i Hercegovini, i njegovo očuvanje, dio odbrambene vizije EU, iz perspektive hrvatskog premijera. Ukoliko se u BiH, misli Plenković, uvedu evropski standardi, to bi moglo dovesti u pitanje odbrambene kapacitete EU. Dakle, po mišljenju Plenkovića, sigurnost EU leži izvan primjene evropskih standarda u BiH.

Navedene protivriječnosti već je postalo zamorno objašnjavati, ali svakako treba razumjeti hrvatskog premijera kada trijumfalno maše sa uvrštavanjem konstitutivnosti u dokument (Strateški kompas), jer u posljednjih nekoliko godina tijela EU, zaslugom prije sve bosanske politike, u svojim Rezolucijama i Deklaracijama, u potpunosti su potisnule pominjanje antievropskog principa konstitutivnosti.

Zbog toga je premijer Hrvatske trpio oštre kritike, i to ne toliko od zagrebačke javnosti, nego od predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića i Čovićevih pristalica, koji neosovjetski princip konstitutivnosti Hrvata u BiH, posmatraju kao goruće političko pitanje. 

Taj dio javnosti u sprezi sa Zoranom Milanovićem, uz podršku Rusije, pozivajući se na konstitutivnost naroda, neumorno se zalaže za političku etnoteritorijalizaciju bosanskohercegovačkih Hrvata, a u posljednjih nekoliko godina, nije se libio ni od otvorene antiNato kampanje u sadejstvu sa Miloradom Dodikom. Stoga je uvrštavanje konstitutivnosti naroda u dokument, onaj momenat kada Strateški kompas EU, prelazi u Strateški Donbas Andreja Plenkovića.

Koliko je samom premijeru Hrvatske Andreju Plenkoviću stalo da se opere od stalnih optužbi da kao tipični evropski birokrata ne radi ništa na jačanju uloge konstitutivnih naroda, pokazala je i sama izjava u kojoj Plenković upire prstom u sebe i negira bilo kakve zasluge Milanovića u pogledu stjecanja "Strateškog Donbasa", u EU.

"Nije bilo jednostavno, ni lagano, radili smo na tome dugo i uspjeli smo. Smatram da je to jako dobro i korisno za Hrvate u BiH, ali i za sva tri naroda u BiH'', rekao je Plenković, dodavši da će se na njegovu inicijativu u četvrtak na Europskom vijeću održati rasprava o BiH.

Istaknuo je i da nije o tome razgovarao s predsjednikom Zoranom Milanovićem jer je to bila "inicijativa Vlade, mene, ministra. Mi smo to odradili kako smatramo da je najbolje. Pretpostavljam da su ga njegovi savjetnici brifirali, rekao je Plenković ne propuštajući priliku da "bocne" Milanovića.

Iz navedenog jasno je da je Plenkovićev "Strateški Dombas", više u funkciji njegovog obračuna sa Milanovićem, nego što je puko pominjanje konstitutivnosti naroda, koja je u skladu sa Ustavom BiH ali u suprotnosti sa evropskim presudama, bitan dio samog dokumenta.

Uostalom i formulacija, i pozicioniranje pomenutog pojma unutar dokumenta govore da je isto pomenuto tek uzgredno i da se Plenković veseli mrvicama.

"U tom pogledu, od posebnog je interesa podržati suverenost, jedinstvo i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine na temelju načela jednakosti i nediskriminacije svih građana i konstitutivnih naroda, sukladno ustavu Bosne i Hercegovine".

Iz formulacije je vidljivo da načelo jednakosti i nediskriminacije građana stoji kao prvo i primarno te da se i "konstitutivnih naroda", dodalo, uz tešku muku po samom Plenkovićevom priznanju.

Nizozemska je izrazila žaljenje što je u tekst Strateškog kompasa EU uvrštena konstitutivnost naroda u BiH, što za njih predstavlja diskriminatorni koncept.

"Nizozemska pozdravlja usvajanje Strateškog kompasa za sigurnost i odbranu. Međutim, žali zbog činjenice što je tekst dopunjen kako bi sadržavao referencu na diskriminirajući koncept konstitutivnih naroda", stoji u posebnoj izjavi koju je Nizozemska objavila nakon usvajanja teksta.

Nizozemska navodi da njezin pristanak na tekst ni na koji način ne signalizira promjenu pozicije vlade o osiguranju ravnopravnosti i nediskriminacije svih građana, naročito kroz provedbu presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci. 

Ono što i Nizozemci gube iz vida jeste presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Azre Zornić, u kojoj je odbačena konstitutivnost kao takva.

U stavu 43 presude Zornić  doslovno je navedeno:

"U presudi Sejdić i Finci Sud je primijetio da je u vrijeme kada su donesene sporne ustavne odredbe na terenu došlo do vrlo krhkog primirja, te da je cilj tih odredbi bio da se zaustavi brutalni sukob obilježen genocidom i „etničkim čišćenjem“. Priroda tog sukoba bila je takva da je bilo neophodno pristati na „konstitutivne narode” kako bi se osigurao mir. Međutim sada, više od osamnaest godina nakon završetka tragičnog sukoba, ne može postojati bilo kakav razlog za održavanje na snazi spornih ustavnih odredbi. Sud očekuje da će se bez daljeg odgađanja uspostaviti demokratsko uređenje. S obzirom na potrebu da se osigura stvarna politička demokratija".

Za razliku od EU i ministara vanjskih poslova Evropske unije, na Samitu NATO-a koji je održan prošlog ljeta iz Deklaracije NATO-a izbačena je konstitutivnost naroda, iako su na tome iz Hrvatske, posebno od strane predsjednika Zorana Milanovića snažno insistirali.

Sve to opet na kraju i nije začuđujuće, jer odavno je već poznato da se u NATO-u ne mogu promicati ruski (neosovjetski) koncepti poput konstitutivnosti, a u Evropskoj uniji zbog prisutnog ruskog utjecaja koji se u dobroj mjeri realizira preko Hrvatske, nekako, uz krajnje diplomatske napore, i mogu.


(Admir O.)