Postoji li lični antagonizam između vas i Vučića?

Mislim da predsjednik Srbije se ne distancira od Miloševića ni dan danas. Mislim da ide i dublje od toga. Kada je došao u Mitrovicu na sjeveru Kosova 2018. on je citirao Nikolaja Velimiroviča, znači citira neke ljude koji su sarađivali sa nacistima. Vučić je politički student Vojislava Šešelja dok ja kao premijer Kosova sam politički student Adema Demaćija. Naše sučeljavanje jeste na neki način suštinski obračun između Demaćija i njegove vizije i Šešelja sa druge strane. Priznajem da sporazum i dogovor između Kosova i Srbije neće biti lak, ali treba da damo šansu dijalogu.

Zašto kažete da će sporazum biti do proljeća?

Pristup ka dijalog u prošloj deceniji je bio pogrešna. Tada su smatralo da je Kosovo tema u dijalogu, a ne jedna od strana. Sada smo mi krenuli na jedan drugačiji pristup, da u našim pregovorima imamo opšti okvirni sporazuma kao prvu tačku, a druga tačka su aktuelna dešavanja kao što su tablice, dokumenti itd. Optimista sam jer prijedlozi međunarodne zajednice idu ka vrijednostima, a ne ka solucijama raznih problema. Nema mnogo vremena da gubimo jer ljudi gube strpljenje i nije uredu da predsjednik SAD-a Joe Biden kaže da morate imati sporazum sa međusobnim priznanjem u centru, to isto ponavlja i njemački kancelar Scholz, sad ne trebamo mi gubiti vrijeme jer delegitimišemo njihove prijedloge. Proljeće je dovoljan period da najzad napravimo normalizaciju odnosa, ako imamo tu dobru volju.

Vučić kaže da ga ne može natjerati sva sila Zapada da prizna Kosovo?

Moguće da Vučić želi kazati da će se Kosovo priznati, ali da će to uraditi neko drugi. Nije moguće da se Srbija ne suoči sa svojom prošlošću i da ne dozvoli da demokatske snage dođu na scenu. Treba dosta sistemskog nasilja da se održava takvo stanje. Vučić je čovjek nasilja. To nasilje se vidi na Kosovu putem zločinačkih bandi i paralelnih struktura. Srbi na Kosovu su svjesni da im nedostaje prava baš od tih struktura kojima diriguje Srbija. Međunarodna zajednica neće trpiti Srbiju dugo. Pošto je moguće da veza Srbije i Rusije postane još jača i tada će se međunarodna zajednica morati jasno opredijeliti naspram Srbije. U tom slučaju neće više biti moguća saradnja sa Srbijom ako ona uđe u tjesnije odnose sa fašističkom Rusijom. Znate, fašizam nije rezervisan samo za Italiju i Njemačku. Sa ruskim fašizmom sarađuje Beograd i demokratska Evropa ne može biti neutralna prema takvoj Srbiji.

Bojite li se intervencije Srbije?

Ima mnogo generala i službenika koji bi voljeli to uraditi, ali ne smiju. To ne znači da se ne nadaju novim okolnostima u budućnosti kada bi mogli da napadnu. Srbija zna da situacija nije kao prije 20 godina. Naš otpor bi u u tom slučaju bio uspješan.

Kako bi se postavio NATO i KFOR ukoliko bi Srbija ušla na teritoriju Kosova?

Nekoliko mjesci prije ruske agresije u Ukrajini, krajem septembra 2021. godine, ministar odbrane Srbije zajedno sa ruskom došli su na granicu Kosova gdje su obišli vojne snage Srbije. Također tada je podignut MiG-29. Mi smo tada bili u redovnim kontaktima sa NATO-om i KFOR-om jer je Srbija htjela poslati poruku kako zajedno sa Rusijom može ponovo okupirati Kosovo. Posljednjih mjeseci dobili su oružje od Kine. Znači Srbija računa na Rusiju i Kinu, a kada oni na njih računaju onda i mi računamo na NATO, SAD i EU. Mislim da oni neće smjeti napraviti ofanzivu iako to ne isključujemo apsolutno jer imaju 48 baza oko naše granice. Jedan od razloga zašto Srbija kaže da neće priznati Kosovo je jer želi da ima što bolje odnose sa Rusijom i Kinom. Kada Srbija ovo govori to ne poručuje nama nego Rusiji jer želi kazati Moskvi da će nastaviti da bude njena gubernija iako prima novac EU.

Kome priča Dodik kada kaže da čeka promjenu međunarodnih okolnosti pa da proglasi otcjepljenje entiteta od države BiH? Često kaže ako Kosov dobije nezavisnost zašto to ne bi dobila i RS?

Republika Srpska i Kosovo ne mogu da se porede jer se na Kosovu u proljeće 1999. desi genocid nad albanskim narodom od Srbije predvođene režimom Miloševića, dok u RS se izvršio genocid od srpskih snaga. Znači u tom smislu ovdje su sasvim drugačije situacije. Kada čujem izjave političara iz Republike Srpske osjećam kako je RS jedan Kalinjingrad u našem regionu, kao ruska teritorija. Oni prave deklaracije u nadi da će se geopolitičke okolnosti mijenjati i na taj način bi nastavili genocid. Oni ga ne priznaju, ali bi ga na neki način nastavili.

Srpska pravoslava crkva je nedavno saopštila da su Kosovo, Crna Gora i Republika Srpska od vitalnog interesa za nju?

Sve je počelo sa Moskvom gdje je partijarh Kiril nekada predsjednik, a nekad patrijarh, isto kao i Putin. To se slično dešava u Srbiji i RS gdje vlada SPC. Možda su drugačije zgrade, ali nisu drugačije vlasti. To je doprinijelo ovakvom stanju da gdje god žive Srbi na Balkan, Beograd bi htio da to bude jedna crkva, jedna država i jedna stranka. Oni su protiv političkog pluralizma i žele da svoju homogenizaciju pretvore u hegemoniju na Balkanu. Ali od kada postoji Srbija, prije jednog i po vijeka, ona se utemeljila na hegemoniji. To je njena suština, a pluralizam je suština demokratije. Glavna politička stranka u Srbiji je SPC. Ako je ovih prvih 20 godina ovog vijeka obilježio islamski fundamentalizam, sada na scenu stupa pravoslavni. Fašistička Rusija i pravoslavni fundamentalizam dobro sarađuje time što žele dijeliti Balkan i Evropu, prenosi N1. 


(Erna H.)