Valerie Giesen teško diše i spušta se na klupu. Ova 29-godišnjakinja je pješice išla ulicom. Nije trčala, prije bi se moglo reći da je lagano šetala. „To je danas bio najveći napor“, kaže ona. Njezino srce kuca brzo, disanje odjednom postaje glasno.

Prije osam mjeseci ovih nekoliko stotina metara hodanja ne bi bilo spomena vrijedno. Ona je dva do tri puta tjedno išla na ples, bavila se sportskim penjanjem, išla na plivanje. Za Valerie Giesen sad vrijedi ono što brojni liječnici označavaju kao „službeno izliječena, ali nije zdrava“. Infekciju koronavirusom ona je preboljela prije više od pola godine, ali još se nije oporavila.

Još nikad se nije osjećala tako bolesnom

Krajem ožujka Valerie Giesen se razboljela. „Srce mi je kucalo jako brzo i u prsima sam imala takav pritisak. Nikad se nisam osjećala tako bolesno.“ Nešto manje od dva tjedna provela je ležeći u krevetu: potpuna iscrpljenost, bolovi u plućima. Čak je i odlazak do zahoda bio prava muka. „Od toga sam se morala jako dugo odmarati.“

Test na koronavirus joj tada nije pravljen zbog manjka kapaciteta. „To je bio onaj prvi val u Danskoj, bojala sam se čak da ću završiti u bolnici.“ Test u lipnju je onda potvrdio da Valerie Giesen ima antitijela protiv virusa SARS-CoV-2.

Ova njemačka antropologinja zapravo živi i radi u Kopenhagenu u Danskoj. Nakon infekcije koronavirusom ponovo se osjećala bolje. „Ovo je bio moj ovogodišnji ljetni odmor“, priča Valerie Giesen pokazujući fotografije na svom laptopu na kojima se vidi kako vozi bicikl. Napravila je više od 400 kilometara biciklom, od Kopenhagena do svoga Berlina. Sve je opet u redu – mislila je tada Valerie Giesen.

„Krajem kolovoza stanje se opet pogoršalo“, priča ova 29-godišnjakinja. Trebala je krenuti na terensko istraživanje, ali onda se vratila bolest: stalna iscrpljenost, pritisak u prsima, poteškoće pri disanju. „Gotovo nisam mogla podići glavu. Stalno sam osjećala neku težinu.“ Njezina sustanarka joj je u to vrijeme pomagala – obavljala kupovinu i kuhala. Ali ona je teško podnosila takvu ovisnost o nekomu.

Oko osam tjedana se već bori sa simptomima. U međuvremenu se ponovo vratila u Berlin svojim roditeljima. „U Danskoj mi je bilo očajno.“ Njezin obiteljski liječnik u Kopenhagenu nije joj mogao pomoći. U međuvremenu se osjeća bolje, priča ona optimistično. „Mogu uspravno sjediti i govoriti – i više od dvije-tri rečenice.“

Privremena dijagnoza: "Post-COVID Fatigue"
U Berlinu je u međuvremenu obavila više testova u bolnici. Pregled srca nije pokazao ništa neobično kao ni test funkcioniranja pluća. Dosadašnja dijagnoza glasi: "Post-COVID Fatigue sindrom". Prema prvim medicinskim spoznajama pod tim se podrazumijeva trajni osjećaj iscrpljenosti, stalni osjećaj infekcije, a ponekad i poteškoće s koncentracijom.

Prve male studije – primjerice u Italiji i Irskoj – pokazale su da većina pacijenata COVID-a 19 više tjedana nakon što službeno budu izliječeni još uvijek ima problema s iscrpljenošću i disanjem. Ali, znanost još nema jasnih spoznaja o dugoročnim posljedicama infekcije koronavirusom. Za to je još prerano.

I Svjetska zdravstvena organizacija WHO tvrdi da simptomi mogu ostati mjesecima ili se čak vratiti – čak i ako inficirani nisu imali težak tijek bolesti COVID-19. To vrijedi i za mlade ljude kao što je Valerie Giesen, koja ne pripada ni u kakvu rizičnu skupinu. Ali, sad ona nosi kompresivne čarape i više puta preko dana legne da odspava. Njezinu dnevnu energiju može se zamisliti kao kadu punu vode, pripovijeda ona. Sa svakom i najmanjom aktivnošću voda se ispušta. Odmor je čep koji štedi vodu. A u nekom trenutku više nema vode – njezina energija je potrošena.

Savjeti u online-grupi za samopomoć
U jednoj zdjeli u kuhinji Valerie Giesen drži razne vitamine i čaj od kurkume. Pored nje je puno svježeg voća i povrća. Ona trenutno pazi na svoju prehranu – kaže da hrana mora umanjivati mogućnost upala. Tako pokušava poboljšati svoje stanje, jer medicina još uvijek premalo zna o tom stanju. Savjete za to dobila je u jednoj online-grupi za samopomoć koju su osnovale aktivistice „Body Politic“ u SAD-u.

Više tisuća članova razmjenjuje informacije o dugoročnim posljedicama COVID-a 19 preko društvene mreže Slack. Grupa je u svibnju objavila i vlastito ispitivanje među svojim članovima. Valerie Giesen svakoga dana gleda što članovi grupe razmjenjuju – „to je utješni večernji ritual. Onda se osjećam manje usamljenom.“

I ona sama je već neke uspjela ohrabriti. Valerie Giesen je unatoč svemu optimistična: jer, svakoga dana se osjeća malo bolje. Nada se da će kroz njezinu priču više ljudi shvatiti kakvu štetu može nanijeti koronavirus.