Mnogi su skloni reći da Evropska unija, za razliku od tradicionalnih geopolitičkih divova, nema sposobnost da se uključi u važne političke procese daleko od svojih granica. Ono što je Von der Leyen radila u Kairu je upravo način da se ova slabost Brisela prevaziđe. S njom su bili italijanska premijerka Giorgia Meloni, belgijski premijer Alexander De Croo, grčki premijer Kyriakos Mitsotakis, austrijski kancelar Karl Nehammer i predsjednik Kipra Nikos Christodoulides.

Odabir Egipta nije slučajan jer je važan za neke politike Brisela. Von der Leyen je Kairu, koji grca u ekonomskim problemima posljednjih godina i demografskoj eksploziji, ponudila novac i obećanja, očekivajući naklonost domaćina koji zna kako se igraju velike političke igre.

Brisel je odobrio Kairu finansijski paket od 7,4 milijardi eura do kraja 2027. godine, od čega je dio u subvencijama, a dio u zajmovima. Novac će biti namijenjen zaustavljanju ilegalnih migracija, sigurnosti hrane, digitalizaciji te ekonomskoj i političkoj saradnji, prenijele su agencije, navodeći da Brisel želi sa Kairom „strateško partnerstvo“.

Arapska i afrička sila

Interes Brisela za Egipat nije slučajan i sigurno planovi za saradnjom prelaze pomenute oblasti. Egipat je regionalna sila i svi koji žele da utiču na Bliski istok i arapski svijet, na sjever Afrike i dalje ka unutrašnjosti tog kontinenta, računaju na Kairo. Egipat ima 106 miliona stanovnika, a statistika pokazuje da svake godine populacija poraste za milion i po. Egipat je najmnogoljudnija arapska nacija, treća u Africi i trinaesta na svijetu, primajući i devet miliona migranata.

Zahvaljujući geografskom položaju i uticaju na ukupne arapske prilike, Egipat je stoljećima predmet interesovanja evropskih sila. Pružanje ruke velikim silama Egipat je odlično uvježbao od kraja Drugog svjetskog rata, pa se za naklonost Kaira bore Washington, Moskva i regionalne sile.

Von del Leyen je u Egiptu ciljala na migracije, a neki kritičari će reći i na palestinsko pitanje i grad Rafah, u kome oko milion ljudi u strahu isčekuje naredni izraelski potez. Naime, EU želi da Kairo zaustavi nelegalne migracije iz afričkih država, a onda i iz Egipta čija sumorna ekonomska slika tjera ljude u Evropu. Statistike pokazuju da su Egipćani prošle godine bili najbrojniji u dolascima u Evropsku uniju preko takozvane Mediteranske rute, a trendovi upućuju da Zapad redefiniše svoju migrantsku politku. Zato Brisel želi pomoći al-Sisiju da očuva stabilnost.

Pritisak na al-Sisija raste. Inflacija je visoka, Kairo treba strane valute, pokrenut je proces privatizacije velikih egipatskih kompanija, a stanje se prošlog mjeseca popravilo nakon investicija iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i dospijeća novca Međunarodnog monetarnog fonda.

Brojne kritike

Neki nisu zadovoljni ovim sporazumom, posebno onim dijelom koji se odnosi na migrante. „Nacrt je isti kao i pogrešni sporazumi EU s Tunisom i Mauritanijom - zaustavite migrante, zanemarite zlostavljanja“, saopštio je Human Rights Watch.

Glavni akter takvog sporazuma sa Tunisom i Albanijom Giorgia Meloni ima drugačije mišljenje i kaže da je to „najbolji način za rješavanje migratornih tokova“.

„Moramo spriječiti otvaranje novih migracionih ruta i vrlo blisko ćemo sarađivati s Egiptom kako bismo osigurali da se to postigne“, rekao je grčki premijer Kyriakos Mitsotakis, čija se zemlja suočava sa pojačanim prilivom migranata iz Egipta, Bangladeša i Pakistana.

Nekima smeta i ignorisanje stanja ljudskih prava u Egiptu, ali o tome u velikim krizama malo ko brine. Sporazumi sa Tunisom i Albanijom to dokazuju, barem prema stavu onih koji im se protive.

Posebno prema sporazumu bili su kritični neki arapski komentatori, koji ne podržavaju al-Sisija. Oni tvrde da je ovaj sporazum sa EU spas za al-Sisijevu vladu koja, prema njihovim tvrdnjama, ne može vratiti vanjske dugove. Pomoć Egiptu u kratkom roku od strane Brisela, MMF-a i Svjetske banke navode u prilog takvoj tvrdnji i ističu da se radi o pomoći od 23 milijarde dolara dok dug zemlje iznosi 165 milijardi, kao i pomoći iz Ujedinjenih Arapskih Emirata u obliku investicija i depozita u egipatsku centralnu banku u iznosu od 35 milijardi dolara.

Neki smatraju, ne pružajući ubjedljive dokaze, da je Von der Leyen u Egipat došla i za korist Tel Aviva, odnosno tražeći da se Kairo ne upliće u rat u Pojasu Gaze. Prema toj teoriji, napad na Rafah bi bio moguć ako Egipat ne reaguje, i ako poslije toga primi palestinske izbjeglice ili ih pošalje ka Evropi. Međutim, ono što je očito i odnosi se na veze Pojasa Gaze i Egipta jeste da je Kairo jedna od rijetkih adresa koja služi kao posrednik za razgovore sa Hamasom.

Pored toga neki tvrde da neke odredbe sporazuma nisu jasne i da ih strane nisu detaljnije pojasnile, što otvara mogućnost da postoji neki dogovor o kome javnost ne zna ništa.

Brisel očekuje rezultate

U tim brojnim kritikama često se zaboravljaju dublji razlozi zašto se Brisel interesuje za veze s Egiptom, pored pomenutih migracija i održavanja stabilnosti u ovoj afričkoj državi. Naime, Zapadu je jasno da se Egipat ima kome okrenuti i da bi distanciranje Zapada od te države na obale Mediterana dodatno uvuklo Rusiju i Kinu. Drugi razlog je taj što Izrael i Egipat Evropi prodaju prirodni gas i da pred obalama Egipta, Izraela i Pojasa Gaze postoje nalazišta tog energenta.

Postoji i strah od pada vlade, odnosno mogući povratak na vlast Muslimanskog bratstva kojeg dio Zapada i arapskih država vidi kao opasnost. Za neke arapske zemlje pomenuti pokret je teroristički. Zatim, Zapadu je bitno da se zadrži sadašnje stanje u Egiptu, jer se plaše scenarija iz Gabona, Nigera, Malija, Gvineje, Burkine Faso ili Čada. Još jedan takav poraz za Zapad bi bio previše.

Brisel želi stabilan Egipat koji će nastaviti vršiti ulogu stabilizatora prilika na Mediteranskom i Crvenom moru kojeg su jemenski Husi pretvorili u arenu. Ali takva uloga sve više košta Kairo. Prošlog mjeseca Kairo je saopštio da su napadi Husa doveli do pada prihoda od Sueskog kanala za 40 do 50 posto. Tome treba dodati rat u Gazi, Libiji, i Sudanu. Drugim riječima, na svim kopnenim granicama Egipta traju ratovi. U bližem susjedstvu Egipat se spori sa Etiopijom i Turskom, a rat Izraela i Hamasa komplikuje veze sa Saudijskom Arabijom, Jordanom i samim Izraelom. U takvim okolnostima planirati bilo šta drugo osim vlastitog opstanka je veoma hrabro.

Potez Brisela predstavlja važan iskorak, kako za Brisel tako i za Egipat koji prolazi kroz teške krize. Čini se da su dvije strane u ovom trenutku jedna drugoj potrebne. Međutim, to nije garancija da će plan uspjeti i da će obje strane izvršiti svoje obaveze, između ostalog zbog toga Brisel često ne govori jednim glasom, a Kairo se nalazi u dijelu svijetu u kome su svakakvi obrati mogući.

(Patria)