Konzervativci su toliko loše stajali u anketama da je bilo samo pitanje sa kojom razlikom će izgubiti. Od maja 2021. godine ankete su pokazivale da su opozicioni laburisti dosta popularniji od vladajućih konzervativaca. Pored toga, bilo je pitanje da li će laburisti trebati koalicionog partnera da bi imali većinu i koliko će glasova dobiti druge stranke, uključujući Nigela Faragea i njegovu stranku Reform UK.

Laburisti, koji su se proteklih godina tumarali između naslijeđa Tonyja Blaira i njegovog „trećeg puta“ i naslijeđa Jeremya Corbyina lidera stranke od 2015. do 2020. godine, sve što su trebali jeste da čekaju slom konzervativaca čije su vlade proteklih četrnaest godina vodili David Cameron, Theresa May, Boris Johnson, Liz Truss i na kraju aktuelni premijer Rishi Sunak.

Konzervativci su zemlju povukli iz Evropske unije nakon referenduma 2016. godine, a tadašnji premijer David Cameron valjda je jedini britanski zvaničnik koji je iz mjeseca u mjesec mijenjao svoj stav o Brexitu. Nakon toga, konzervativci su srljali iz greške u grešku, ali podijeljeni i pogubljeni laburisti to nisu iskoristili.

Četiri godine kasnije Theresa May je finalizirala Brexit uz brojne ekonomske poteškoće i političke posljedice, da bi nakon nje Johnson upadao iz skandala u skandal, vodeći zemlju kroz pandemiju koronavirusa i početak rata u Ukrajini, koji je prema nekim tvrdnjama mogao biti okončan veoma brzo da britanski premijer nije uvjerio zvanični Kijev da odustane od toga plana.

Kakvu su politiku konzervativci vodili govori i podatak da je Truss bila na čelu zemlje manje od dva mjeseca, a prije dvadeset mjeseci na vlast je došao Sunak da spasi što se spasiti može, posebno se osvrćući na stanje u ekonomiji i ilegalne migracije. Lokalni izbori ove godine su pokazali da će to biti jako teško, jer su laburisti i na njima pokazali da su jači u odnosu na prošle izbore.

Sunak nije uspio, što pokazuju i preliminarni rezultati prema kojima su laburisti osvojili čak 410 mjesta u parlamentu od mogućih 650. Sunakovi konzervativci osvojili su samo 131, što je od Drugog svjetskog rata najgori rezultat stranke koju je godinama odlikovala stabilna biračka baza.

U poređenju sa prošlim izborima laburisti su dobili 209 mjesta, a konzervativci izgubili 241. Pored dvije najveće stranke, Liberalni demokrati osvojili su 61 mjesto, Reform UK 13, Škotska nacionalna stranka (SNP) deset. Liberali su dobili 53 pozicija više nego na prošlim izborima, desničari iz Reform UK 13, a SNP 38 mandata manje. Rezultat svoje stranke Farage je ocijenio kao dobar i kao „revolt protiv establišmenta“.

Ubjedljiva pobjeda laburista impresivnija je i činjenicom da je prije pet godina konzervativni premijer Johnson porazio Corbyna sa najvećom razlikom još od 1987. godine. A Corbyn je ove izbore izašao kao nezavisni kandidat, suspendovan u Laburističkoj stranci 2020. godine zbog antisemitizma, i ubjedljivo pobijedio u svojoj izbornoj jedinici, osvojivši 49 posto glasova.

Novi premijer i ne tako nova politika

Iako se u britanskoj politici smatra da su laburisti ljevica, na što upućuje i njihovo ime Starmerovi laburisti to nisu. Ovaj bivši advokat, koji je bio dio hrvatskog tima pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu u tužbi protiv Beograda za genocid, stranku je pomakao ka centru, suštinski se priklanjajući Blairovim idejama, koje neki vide kao kraj evropske socijaldemokratije. Starmer je lijevo krilo nekada stranke ljevice potpuno pasivizovao.

Ali, treba zapaziti da u vremenu kada u ostatku Evrope jačaju stranke desnice, čak i one ekstremne, u Ujedinjenom Kravljevstvu pobjedu nosi lijevi centar uz odlične rezultate liberala.

Starmer, koji ima titulu „Sir“ koju mu je dodijelila kraljica Elizabeth II, zagovornik je srednjeg puta i glavne britanske politike neće biti mijenjane. Ono što je Starmer izmijenio jeste stranka koju vodi, a njegova izjava poslije objave prvih rezultata izlaznih anketa sinoć to i potvrđuje:

„Svima koji su radili za Laburističku stranku ove izbore, svima koji su glasali za nas i dali svoje povjerenje našoj reformisanoj Laburističkoj stranci. Hvala vam.“

Starmer je proteklih godina suzbijao uticaj Corbynove struje i njegove politike kojoj su mediji zakačili i termine kao što su radikalna ljevica, populizam i antisemitizam. Britanski komentatori kažu da se Starmer obračunao sa antisemitizmom u stranci, što je posebno važno za stranku za koju su se i ranije vezali takvi ispadi. Ipak, sukobi oko Izraela i Palestine su se nastavili unutar stranke, pa je neke članove Starmer suspendovao.

Istovremeno, Starmer je stranku približio Izraelu, dajući podršku u ratu protiv Hamasa, čak i pravo da u Pojasu Gaze prekinu električnu energiju i vodosnabdijevanje „u skladu sa međunarodnim pravom“. Pitanje Palestine u novembru je dovelo do podjela u stranci kada je 56 laburista podržalo prijedlog SNP-a da se u Pojasu Gaze uspostavi prekid vatre. Starmer je stao uz Sunaka tvrdeći da Gaza treba „održivo primirje“. Gaza je, prema BBC-ju, utjecala na rezultat laburista, jer su na nekim mjestima sa više od deset posto muslimanskog stanovništa dobijali sedam procentnih poena manje.

Starmer je kritiku usmjerio na ekonomske probleme. Bavio se stanjem u javnom zdravstvu koje je trpilo pod konzervativcima, zelenom i održivom energijom, a vjetar u leđa bilo je poskupljenje energenata usljed ruske agresije na Ukrajinu, zatim obrazovanjem, infrastrukturom, radničkim pravima, reformom Doma lordova, kriminalom...

Sva ta politika je uokvirena u nekoliko kratkih poruka, kao što su „zaustavimo haos“, stvorimo „prilike za promjene“ i „obnovimo Britaniju.“ Sve ukazuje da u vanjskoj politici Ujedinjenog Kraljevstva neće biti promjena, iako je Starmer ranije izjavio da bi trebalo održati novi referendum o Brexit-u. U narednim mjesecima on i njegova vlada moraju hitno djelovati i opravdati ogromno povjerenje građana, koji su i iz revolta glasali za njih i protiv konzervativaca.

(PATRIA/Erna H.)