Na južnom dijelu otoka, koji je pod kontrolom Republike Cipar, međunarodno priznate države i članice Evropske unije od 2004., sirene su se uključile u 5:30 sati po lokalnom vremenu, kada je 1974. započela operacija turske vojske zvana Atila, koja je osvojila trećinu teritorija, uzrokujući raseljavanje oko 40 posto stanovništva.

Tampon zona u kojoj patroliraju mirovne snage UN-a sada prolazi otokom od zapada prema istoku, s prijelazima i graničnim kontrolama koje odvajaju dio pretežno naseljen ciparskim Grcima na jugu od sjevernog dijela naseljenog ciparskim Turcima.

Uoči godišnjice, ciparski Grci, veterani invazije, izražavaju pesimizam glede izgleda za ponovno ujedinjenje.

"Prošlo je 50 godina, a još uvijek nema rješenja i nema nade", rekao je za AFP Demetris Toumazis, odveden u Tursku kao ratni zarobljenik 1974.

Grčki premijer Kyriakos Mitsotakis očekuje se navečer na Cipru kako bi prisustvovao komemoraciji zajedno s ciparskim predsjednikom Nikosom Christodoulidesom. Ciparski predsjednik bi tokom jutra trebao predvoditi ceremoniju u spomen na poginule vojnike, nakon čega će uslijediti vjerska služba u selu Kokkinotrimithia, zapadno od Nikozije, posljednjeg podijeljenog glavnog grada na svijetu.

Kasnije će zajedno s Mitsotakisom u predsjedničkoj palači u Nikoziji učestvovati u predstavljanju umjetničkog projekta pokrenutog u znak sjećanja na invaziju.

Na sjeveru otoka, u samoproglašenoj Turskoj Republici Sjeverni Cipar (TRNC), koju priznaje samo Ankara, atmosfera će biti sasvim drugačija, svečana. Očekuje se da će turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, pod jakim osiguranjem, učestvovati u komemorativnim događanjima, uključujući vojnu paradu.

TRNC, koji je jednostrano proglasio svoju nezavisnost 1983., i dalje je pod međunarodnim embargom i živi od uzdržavanja od Turske. Nakon decenija pregovora, koji nisu uspjeli dovesti do ponovnog ujedinjenja otoka, posljednja izaslanica UN-a, kolumbijska diplomatkinja Maria Angela Holguin Cuellar, napisala je u otvorenom pismu početkom jula da je potrebno "odstupiti" od rješenja iz prošlosti i "razmišljati drugačije ".

Posljednji krug pregovora propao je 2017. Prethodno su ciparski Grci odbacili, na referendumu u aprilu 2004., plan ujedinjenja koji su podržali Ujedinjeni narodi. Invaziju na otok izazvao je pokušaj puča ciparskih Grka, uz podršku tadašnje pukovničke hunte u Ateni, kako bi se otok ujedinio s Grčkom, čemu se žestoko protivila zajednica ciparskih Turaka.

Operacija Attila bila je kulminacija razdoblja sukoba u historiji otoka, britanske kolonije od 1878. godine koja je postala nezavisna 1960.

Ujedinjeno Kraljevstvo, Grčka, Turska i čelnici Cipra pregovarali su o ovoj nezavisnosti u okviru složenog Ustava, osmišljenog da garantuje prava manjine ciparskih Turaka, koja je tada brojala oko 18 posto stanovništva.

Ugovor o nezavisnosti Cipra zabranjuje ujedinjenje s Grčkom ili Turskom, kao i podjelu, a London, Atenu i Ankaru čini garantima nezavisnosti, teritorijalnog integriteta i sigurnosti otoka. No, sistem se srušio krajem 1963. u kontekstu nasilja među zajednicama, što je dovelo do povlačenja ciparskih Turaka u enklave, koje su već dijelile Nikoziju.

(Ajdin B.)