„Afera Marković“, kako su je nazivali francuski policajci, nije razjašnjena ni više od pet decenija od kada je tijelo Markovića pronađeno u plastičnoj kesi, vezanih ruku i nogu, na otpadu u blizini Pariza.

Imao je samo 31 godinu kada je ubijen, a Markovićeva smrt u emigraciji bila bi zaboravljena odavno, da uz nju nisu povezivana nekada poznata imena, među kojima je i Alain Delon.

Stevan Marković je 22. septembra 1968. godine ušao u taksi u kojem ga je čekao muškarac, koga su prvo svjedoci prepoznali, a onda promijenili iskaze. Nakon što su uzeti uzorci sa tijela Markovića, utvrdilo se da je u pitanju jugoslovenski emigrant, a potom i da nije ubijen udarcem tvrdim predmetom, kako je na početku bilo saopšteno, već su ga usmrtili hicem iz oružja koje su koristile profesionalne ubice.

Marković je rođen u Beogradu. Živeo je u Savamali, važio je za mangupa, a bolji život je krajem pedesetih potražio u Evropi. Ilegalno je pobjegao za Italiju, a potom u Francusku.

Sudbonosni susret sa Delonom ostvario je 1965. godine preko prijatelja iz Savamale Miloša Miloševića, koji je slavnog glumca upoznao na snimanju filma „Marko Polo“.

Miloš je 1966. godine pronađen mrtav u vili glumca Mikija Runija. Spekulisalo se da je glumca supruga Barbara varala sa Milošem. Njegovo tijelo je potom preneto na Novo groblje u Beogradu, a predstavljao je početak serije ubistava.

Prije nego što je umro, pomogao je svom prijatelju da dođe do Alaina Delona kome postaje tjelohranitelj. Izgleda da su beogradski momci bili privlačniji od holivudskih glumaca, te je i supruga Alaina Delona, Natali, navodno imala aferu sa Markovićem.

Navodno su Delonovi 1968. prekinuli saradnju sa Markovićem nudeći mu otpremninu od prodaje stare Alenove kuće u aveniji Mesin, koju on nije želio da prihvati pa je počeo da ih ucjenjuje. Upravo to mnogi navode kao motiv za umješanost glumca, najatraktivnojeg muškarca tog vremena, u smrt Markovića, iako to nije nikada dokazano.

Nakon što je vijest o smrti Markovića dospjela u medije, pojavila su se dva svjedoka, jedan je bio taksista, a drugi njegov prijatelj koji ga je posljednjeg živog vidio. Prijatelj Uroš Milićević ispričao je policiji da mu je Stevan mu je nagovijestio da ima važan sastanak, te je ovaj odlučio da ga prati do ulaska u taksi.

Tokom prvog svjedočenja Alain Delon negira da je poznavao ubijenog. Ipak, odala su ga pisma koje je Stevan slao bratu u Jugoslaviji, a koja su potom obišla planetu putem medija. U njima su Stevana povezali sa još jednom „sumnjivom“ osobom, a u pitanju je korzikanski glumac Fransoa Markantoni, takođe Delonov bliski prijatelj.

Ovo je potvrdilo da je Delon blisko vezan sa kriminalnim krugovima, a Markantoni je jedini učesnik cijele afere koji je zbog ubistva Markovića bio u zatvoru 11 mjeseci, odakle je pušten zbog nedostatka dokaza.

Uroš je pobjegao iz Pariza za Beograd, odakle je medijima rekao da je bijeg uslijedio zbog opasnosti po njegov život.

U ovaj slučaj upleten je i Miloš Milošević, poznatiji kao Miša Slovenac, za kojim se tragalo, a koji je se navodno majci u Beograd javio putem telegrama. Miša Slovenac je jedini učesnik koji je uspio da preživi, ali njegova uloga nije najjasnija. Naime, prema jednoj priči najavio je Markoviću šta bi moglo da mu se dogodi, te ga je savjetovao da ne dolazi u Sen Trope, a druga priča tvrdi da je bio upleten u sam proces sačekuše.

Međutim, Uroš jedno pismo šalje Stevanovom bratu u Jugoslaviju, a drugo Natali Delon, a potom u svojim iskazima sa sigurnošću govori da je holivudski glumac upleten u ovaj slučaj, kao i Markantoni.

Najdragocjeniji predmet ovog slučaja bio je Stevanov dnevnik koji je njegova djevojka Klod Hos dala Urošu. Druga strana je govorila da je Uroš taj dnevnik uzeo po instrukcijama, a toliko je bitan jer su se u njemu nalazila svjedočenja o mnogim uticajnim ljudima.

S obzirom na to da je Uroš bio ubijeđen da je Stevan ubijen vatrenim oružjem, čak i kada je prva verzija govorila da su ga usmrtili tvrdim tupim predmetom, pojavila se i verzija da je upravo Uroš taj koji ga je sačekao u taksiju. Poslije tih dešavanja, Uroš počinje da mijenja priču pred sudom.

Njegovo tijelo je pronađeno u Briselu 1976. godine, a navodno su to bili obračuni među emigrantima.

Iako je djelovalo da će se na ovome završiti slučaj, cijela priča dobija novi tok nakon što se iz zatvora oglasio Borivoj Ackov, koji je kazao da je uvjeren da je Stevan ubijen zbog ucjene. Takođe, on pominje seanse seksa kojima su prisutvovale mnoge moćne žene, a između ostalih i supruga, tada budućeg predsjednika Francuske, Žorža Pompidua.

Stevan je navodno sve ovo fotografisao i to tajno, a potom skupo naplaćivao.

Mnogi su smatrali da je priča plasirana kako bi se bacila sjenka na predsjedničkog kandidata Pompidua, te je on negirao izjavu Stevanovog brata, kako su bili na zajedničkom ručku, a prema njegovim riječima do toga nije došlo jer je njegovu ženu Klod, navodno boljela glava.

Policija je čak i prisluškivala telefonski razgovor koji je imao Delon sa prijateljem pokojnog Stevana, ali policija nikad nije tog sagovornika potražila. Takođe, pronađena je dopisnica sa Alenovim potpisom koja je ubačena baš gdje je Marković živio i to na dan njegove smrti. Delon je ovo potvrdio, rekavši da ju je dostavio njegov prijatelj koji je putovao automobilom, ali se ime prijatelja našlo i na spisku za let, te ostaje nerazjašnjeno ko je umjesto njega letio avionom u Pariz. Ova činjenica ostavlja prostora za sumnju da je u pitanju bio upravo Delon.

Delon je više puta ispitivan povodom ubistva, sumnjalo se u njegov alibi, ali nije bilo čvrstih dokaza koji su ga povezivali sa smrću Markovića. Slavni glumac je od početka negirao krivicu. Ubistvo do danas nije riješeno, a kao najvjerovatnija teorija izdvaja se da su Markovića ubili oni koji su konstruisali čitavu aferu u cilju političke diskreditacije Žorža Pompidua.

(Ajdin B.)