Kako je Haniyeh likvidiran u Teherenu javnosti nije poznato, odnosno postoje različite verzije kako je to izvedeno. Pominje se zračni napad, postavljeni eksploziv u prostoriji u kojoj je boravio, projektil lansiran iz raketnog bacača, napad dronom... Drugim riječima, javnosti je ostavljeno na volju da odluči kome će vjerovati, što nije slučajno u ovoj igri visokih rizika.

Ali niko ne sumnja ko stoji iza likvidacije čovjeka, koji je s Izraelom pregovarao o miru u Pojasu Gaze. Hamas i Iran tvrde da je to izveo Izrael, a Tel Aviv nije ni potvrdio ni demantovao. Dovoljno da se traži osveta državi koja stoji iza likvidacija svojih neprijatelja širom svijeta.

Iranski ponos, američka uloga

Likvidacija Palestinca Haniyeha bila je posebno drska, jer se desila na teritoriju Irana, gdje je prisustvovao inauguraciji novog predsjednika Masouda Pezeshkiana. Ko god da je to uradio znao je da će Iran morati reagovati, jer radi se o ponosu, odnosno šamaru za iransku sigurnosnu mrežu. Možda je to i jedan od razloga zašto postoji toliko verzija o načinu likvidacije vođe Hamasa.

Ajatolah Ali Khamenei, a zatim i drugi iranski zvaničnici, najavili su osvetu Izraelu. Khameneiova naredba će se morati izvršiti, kao što su izvršene i ranije, ali nije jasno kako i kada, što je suštinski važno pitanje za Bliski istok. Da li će Iran opet raketirati Izrael? Da li će i kako Izrael uzvratiti? Koja će biti uloga Sjedinjenih Američkih Država? Da li će opet neke arapske države stati na stranu Izraela? Da li Iran može iznenaditi sve u regiji i izvršiti obećanu osvetu?

Ali centralno pitanje u čekanju iranske osvete jeste ponašanje najveće svjetske sile - Sjedinjenih Država. Nema sumnje da izraelski premijer Benjamin Netanyahu želi uvući SAD u rat protiv Irana, što su implicitno poručili izraelski zvaničnici i što Netanyahu zagovara decenijama. Sa druge strane, administracija Josepha Bidena kaže da će braniti Izrael, ali nije rekla da će napasti Iran.

Da bi obećanje učinio relevantnijim, Washington je na Bliski istok poslao nosače aviona, brodove, podmornice i avione. Pretpostavlja se da će SAD, baš kao i u aprilu kada je Iran prvi put u historiji direktno napao Izrael, presretati iranske projektile iznad Iraka, Jordana i Izraela.

Čekanje prave prilike

Već tri sedmice Iran ne izvršava osvetu, ako će to biti samo jedan čin, iako tamošnji zvaničnici ponavljaju da će se to desiti. Brojne diplomatske aktivnosti na Bliskom istoku svjedoče da su svi svjesni da Iran mora odgovoriti na napad u Teheranu, iako Haniyeh nije iranski zvaničnik. Svako kažnjavanje Izraela političkom rukovodstvu u Teheranu donosi popularnost širom Bliskog istoka. Sa druge strane, izostajanje odgovora do sada neki su vidjeli kao iransku slabost.

Brz odgovor Irana je izostao, iako su uočeni pokreti iranskih trupa. Ali kako stvari stoje, Iran računa da vrijeme radi u njegovu korist, odnosno u trenutnim okolnostima Teheran može imati prednost, jer će moći birati vrijeme i mjesto za djelovanje. Pored toga, Iranu je jasno da ojačane američke trupe u jednom trenutku moraju napustiti Bliski istok i vratiti se redovnom rasporedu.

Neki smatraju da je to rizično na srednji rok, jer postoji mogućnost da se u januaru u Bijelu kuću, ako pobijedi na novembarskim izborima, vrati Donald Trump, zakleti neprijatelj Irana. Uništio je nuklearni sporazum, uveo Iranu sankcije i podržavao Izrael kao rijetko koji američki predsjednik.

Ali do januara ima mnogo i do tada Izrael se mora suočiti sa brojnim problemima. Sedmicama avioni iz te države odvlače ljude širom svijeta, a brojne aviokompanije obustavljaju letove do daljnjeg. Izrael priprema skloništa i planove evakuacije, turizam gotovo ne postoji, a sjever države je svojim napadima raselio libanski Hezbollah, privreda trpi... Postoje izvještaji da su se posebni problemi pojavili u sektoru poljoprivrede, jer dio radnika koji je dolazio iz Pojasa Gaze i Zapadne obale ne radi, a stranih radnika koji bi ih zamijenili nema dovoljno.

Ova neizvjesnost sigurno ne odgovara Izraelu, posebno ne običnim ljudima koji žele da rade i žive u miru. Također, ovo je udar na postavku da je Izrael siguran i da bi zbog toga Jevreji iz cijelog svijeta trebali doći da tu žive. Netanyahuova politika je tako uzdrmala ove dvije važne postavke, a mnogi tvrde da će mu to glasači pokazati na prvim narednim izborima.

Da li Iran mora odgovoriti raketnim napadom?

Iran će vjerovatno nastaviti da podgrijava ove strahove i dileme u Izraelu što duže može. Ali, kakav bi mogao biti iranski odgovor, a da nije sličan napadu iz aprila?

Pored onog kojeg su mnogi očekivali - raketni napad na Izrael, Iran ima i druge mogućnosti. Ovih dana pojavile su se informacije da je Iran došao do liste izraelskih agenata u različitim državama i da bi oni mogli biti mete. Zatim, da je Iran spreman da napadne navodne izraelske centre u Azerbejdžanu i Gruziji. Priča zvuči kao nastavak akcije koju je Iran izveo u januaru u iračkom Kurdistanu, kada su, kako kažu, raketom raznijeli izraelske operativce i saradnike.

Posljednjih dana stižu izjave iranskih zvaničnika da ih mir u Pojasu Gaze ne obavezuje i da ih neće odvratiti od odgovora Izraelu. Zatim, iranski mediji su izvjestili da će ubistvo Haniyeha Teheran procesuirati na domaćim i međunarodnim sudovima, jer se radi o činu „međunarodnog terorizma“.

U svim mogućim verzijama iranskog odgovora često se iz vida gubi šira slika. Naime, rat u Pojasu Gaze, a sada i likvidaciju Haniyeha, Teheran vidi kao dio bliskoistočnog mozaika, odnosno to je samo epizoda u ratu koji traje decenijama. U tome je Iran bio posebno uspješan u proteklim mjesecima, iako je vojno rukovodstvo platilo cijenu nakon niza likvidacija u Siriji i drugdje.

Iran je pokazao da je Izrael ranjiv i da bez pomoći Sjedinjenih Država njegova aktuelna politika postaje neodrživa. Zatim, Iran je pokazao da mu Izrael može nanijeti udarac, ali ne i trajni poraz, kao i da Netanyahu nema kvalitetno rješenje za Hezbollah, koji napada sve dalje od granice.

U još široj slici, šiitske milicije su napadale američke baze u Iraku, i također platile cijenu nakon američkog vojnog odgovora, a šiitski političari u Bagdadu su natjerali vladu da sa Washingtonom počne pregovore o američkom povlačenju iz ove države tokom naredne godine. U susjednoj Siriji, koja je razorena u ratu, proteklih dana plemenske milicije napale su baze kod naftnih polja na istoku zemlje, a koje kontrolišu američke i kurdske snage. Povlačenjem iz Iraka američke pozicije u Siriji ostaju teško održive. Jemenski Husi i dalje Crveno more imaju na nišanu.

Ovakav razvoj situacije trenutno Teheranu ide u prilog i taj trend Iran želi održati. Produžavanje ove igre, koja je istovremeno psihološko ratovanje protiv Izraela i geopolitičko nadmetanje sa Washingtonom, za sada eliminiše strah od izraelskog i američkog odgovora u slučaju iranskog napada zbog likvidacije Haniyeha. Sve to Iranu potvrđuje status regionalne sile, dok jača imidž države koja se na Bliskom istoku suprotstavlja Sjedinjenim Državama i Izraelu. Da stvar po Izrael i Sjedinjene Države bude gora, najveći dio ovih događaja rezultat je Netanyahuove politike.

(NAP)