Piše: Haris Ahbabović

U moru "pljuvanja" i kritika na račun Novaka Đokovića, ima i onih koji su objasnili na pravi način Novakovu situaciju. Takav je i tekst bloga Nenada Uskokovića pod naslovom "Sram te bilo, Novače". Tekst prenosimo u cjelosti:

"Prema pouzdanim informacijama prije dvije večeri, u SAD-u, tamošnji komšiluk je prijavio remećenje javnog reda i mira, pošto je njihov susjed na sav glas doživio seriju orgazama gledajući prenos teniskog turnira u Parizu.

Incident je ubrzo izglađen jer se ispostavilo da je riječ o bivšem švedskom teniseru Matsu Wilanderu koji nije uspio da kanališe svoje emocije, dok je gledao meč između Novaka Đokovića i Marina Čilića. Na koji način je Wilander pristao da nadoknadi svojim komšijama pretrpljeni stres nije do kraja poznato.

Za Wilandera ovakvo ponašanje nije čudno, niti iznenađujuće znajući koliko ga je frustrirala višegodišnja dominacija Novaka Đokovića, koju često nije ni pokušavao da prikrije. Ono što ostavlja poprilično neprijatan utisak, iako ni to ne čudi previše, jeste neskriveno likovanje dijela domaće javnosti i medija jer je Novak drugi teniser svijeta.

Mislim jasno je da Srbi imaju toliko velikana svjetskog sporta pa im je ovaj Đokovićev pad došao kao uvreda i nešto ispod nivoa na kom su navikli da funkcionišu. Obzirom da smo neprikosnoveni šampioni u fudbalu, rukometu, košarci, odbojci i mnogim drugim sportovima razumljivo je da nas je Novak, ovom prilikom, obrukao i da mu ovaj postupak nikada neće biti oprošten.  Ima tu još razloga naravno, jer je krst zamijenio hamajlijom, jer ne plaća porez u Srbiji, a svi smo od usta odvajali ne bi li on postao neko i nešto u životu. I sada nam ovako vraća.

Samo 126 sedmica, ili bezmalo dvije i po godine provedene na prvom mjestu, u vjerovatno najjačoj konkurenciji koju je svjetski tenis ikada vidio, nisu bile dovoljne da zadovolje domaću javnost koja odavno sluti da se ovaj trenutak morao dogoditi. Od početka su oni mudriji među nama znali da svaka, pa i ova Novakova, priča ima kraj. Da će prije ili kasnije doći i taj trenutak kada će biti drugi na svijetu. Dakle odmah iza prvog, ali ne i prvi.

Za nas koji smo svi u životu dostigli maksimum, premalo. I džaba 66 osvojenih turnira i 12 grand GS-a, nama Srbima to ne znači ništa jer će jednom ipak doći kraj. Poređenja radi, gore spomenuti Wilander je osvojio samo pola od nabrojanog.

Jedan Goran Ivanišević, kome se i danas Hrvatska klanja, osvojio je jedan Wimbledon. Novak tri. Nama Srbima sve to ne znači ništa jer mi kada volimo volimo iz sve snage, kao fudbalere. Kada mrzimo onda mrzimo još jače, kao Novaka Đokovića. I sada kada više nije prvi možemo da odahnemo.

Više nam ne smeta da li i gdje plaća porez, da li je u istom hotelu sa Natašom Bekvalac, da li i šta nosi oko vrata i šta o tome misli Srpska pravoslavna crkva, kao i mi veliki Srbi koji rijetko idemo u crkvu, ali praktikujemo pravoslavlje i turbo folk.

I sram neka te bude Novače što si nas noćima držao budne osvajajući sve što se moglo osvojiti, sram neka te bude što je pola svijeta čulo za Srbiju samo jer je njeno ime stajalo pored tvog imena, sram neka te bude što je često bilo lakše ustati ujutro i raditi za bijednu platu jer si prethodne večeri umorio Nadala ili pokvario frizuru Federeru.

Sram neka te bude što si bio naš, a nije te bilo sramota da to kažeš. Srami se što i sada kada ti je teško imaš nas koji ne umijemo da cijenimo sve ovo što si postigao.

Srami se jer je mene sramota od nas samih što smo takvi kakvi jesmo i svi ćemo te opet kovati u zvijezde i govoriti da smo znali da ćeš se vratiti kada ponovo počneš da osvajaš turnire. Takvi smo mi Srbi. Što bi rekao Crnjanski 'Nigdje se ne govori tako loše o nama kao kod nas samih'", stoji u blogu kojeg smo vam prenijeli u cjelosti.