Stisnuta šaka, pogled prema svom ćošku, u kojem je i njegova životna partnerica. Nije često, ali kad jest, onda je to znak da Rafael Nadal igra najveće mečeve. Baš kakav je bio i kad je uzeo 14. naslov u Roland Garrosu. 

Nadal se ovom titulom u Parizu odvojio od prvih pratilaca na „vječnoj listi“ osvajača grand slam turnira, ima dva više od Novaka Đokovića i Rogera Federera.




Životna priča jednog od najboljeg sportiste svih vremena

Punim imenom Rafael Nadal Parera rođen je u Manacoru na Balearima. Kao i manje-više sva djeca iz Španije, mali Rafa je, uz tenis, trčao i za fudbalskom loptom, no s 12 godina od oca je dobio ultimatum: reket ili kopačke. Odabrao je svoju prvu ljubav. Reket je s tri godine, iako je dešnjak, uzeo u - lijevu ruku. 

Tako je umjesto njega odlučio njegov stric Tony, koji je brigu o njegovoj karijeri vodio od najranijih dana. Nadal je, kao i većina djece, počeo igrati tenis s obje ruke, a Tony je brzo uvidio beneficije koje posjeduju ljevoruki teniseri. Najočitija prednost je slice-servis u prednost-polje dešnjacima na backhand, što je s desnom rukom neizvedivo. Iako se to možda čini neprirodno, Nadal u tom društvu nije usamljen. Ljevoruka dešnjakinja je i Njemica Angelique Kerber. 



Čvrsta ruka strica Tonyja

Stric Tony često je bio brutalan prema Rafi, na treninzima ga je tjerao do krajnjih granica, no Nadal priznaje da bi bez njega bio niko i ništa. Znao se Tony derati na njega, nazivati ga maminim sinom, čak ga i gađati brzim loptama, ne da ga pogodi, već da ga zastraši i izvuče najbolje iz njega. 

Jednom je, sa samo sedam godina, Rafa igrao neki dječiji turnir. Ljetno sunce je pržilo, a on je zaboravio ponijeti vodu od kuće. Ni tu se Tony nije smekšao:

"Mogao mi je kupiti bocu vode, ali nije. 'Tako da se naučim odgovornosti'", rekao je - prisjeća se Rafa u svojoj autobiografiji. Tako je očvrsnuo i postao mašina stroj koji melje sve što se kreće i udara lopticu na crvenoj zemlji. 

Kada je imao 18 godina, počela je njegova vladavina na najsporijoj podlozi. 2005. ostvario je rekordne 24 pobjede na zemlji kao tinejdžer. Na svoj prvi Roland Garros došao je kao peti teniser svijeta, a na 19. rođendan u polufinalu je pobijedio Rogera Federera, s kojim će kasnije razviti najveći rivalitet u historiji tenisa. Uzeo je titulu i započeo niz koji će trajati sve to 2014., izgubivši naslov samo 2009., kada ga je u četvrtom kolu šokirao Šveđanin Robin Soderling.

Ako mu na zemlji nitko nije mogao ništa, na drugim podlogama to još nije bio slučaj. Najbolnija su bila dva uzastopna poraza u Wimbledonu od Federera.

"Lio sam suze u svlačionici pola sata nakon meča. Suze razočaranja i krivnje. Godinu dana kasnije bio sam spreman na sve", rekao je Rafa.

Na Wimbledonu 2008. sve se promijenilo:

"Večer prije već sam igrao meč u glavi. Da se smirim, kuhao sam, kao i uvijek za vrijeme Wimbledona. Tu večer na meniju bila je tjestenina sa škampima. Do jedan iza ponoći sam kartao, a zaspao sam tek oko četiri ujutro. Već u devet sam bio na nogama. Bilo bi bolje da sam više spavao, ali bio sam motivisan i pun energije kao nikada dotad."

Iskoristio je četvrtu meč-loptu i s 9-7 u petom setu srušio se na "svetu" vimbldonsku travu. Suze radosnice napokon su zamijenile one frustrirajuće. Sve blokade, svi upitnici i unutrašnji nemiri nestali su iz njegove glave. Dobio je svoj najveći meč u životu.

Tada mu se u potpunosti otvorilo. Nakon olimpijskog zlata sljedeće sezone osvojio je Australiju, a godinu nakon kompletirao je "Zlatni Slam" osvojivši i US Open. Postao je planetarna zvijezda. 

Rituali 

Jedna stvar koja je, barem u početku, dok se još nisu navikli, izluđivala njegove protivnike više od nenadmašne rotacije na njegovom forhendu su Nadalovi rituali. Ovo je samo dio od onoga što jednostavno mora napraviti: U izlasku na teren staje isključivo desnom nogom, reket drži u lijevoj ruci. Stolice i peškiri moraju biti poravnati, bočice dijagonalno poredane u odnosu na teren. Nakon bacanja novčića uvijek opali sprint na osnovnu liniju. Nikada ne gazi linije na terenu, osim u igri, a nakon pauze ustaje uvijek nakon protivnika.

Na zemlji uvijek prije servisa očisti liniju. Zatim povlači hlače dolje, a majicu gore. Nakon toga radi "Nadalov pokret" - obriše se po nosu, stavi kosu iza lijevog uha (iako nosi maramu), opet nos pa kosa iza desnog uha. On za sve to kaže da nije praznovjerje, već samo "traži da poredak u okolini bude u skladu s poretkom u njegovoj glavi". 

Injekcije prije finalnog meča 

Rafael Nadal je nakon osvajanja posljednjeg Roland Garrosa izjavio je da je pred finale sa Ruudom morao da primi injekciju protiv bolova u lijevom stopalu pošto pati od degenerativnog poremećaja koji mu izaziva hronične bolove.

"Igrao sam bez ikakvog osjećaja u stopalu. Stopalo mi je bilo potpuno utrnulo, samo tako sam i mogao da nastupim", izjavio je za Eurosport Nadal. 

Potom je 36-godišnji španski teniser objasnio francuskim medijima da je poslije povrede na meču sa Corentinom Mutetom u drugom kolu RG jedva mogao da hoda, ali da je imao sreće jer ima svog ljekara.

Španac je naglasio da je igranje sa utrnulom nogom ovog puta pomoglo, ali da to nije dugotrajno rješenje i da ne može tako da nastavi.

Izjave Nadala su dale povod za komentare na društvenim mrežama fanova Novaka Đokovića koji su išli do tih granica da su ga nazivali "narkomanom", "kraljom dopinga", te ga uspoređivali sa legendarnim biciklistom Lanceom Armstrongom koji je koristio doping.







(A. Balićevac)