“Jednog dana dođe kod mene u ordinaciju Marija. Njen problem je bio sljedeći: Nije mogla da nađe muškarca za sebe.

Marija je obrazovana i veoma uspješna direktorka jedne firme. Iza sebe ima propali brak i dvije, već odrasle kćerke.

U svakom pogledu ona je uspješna žena, osim u ljubavi. Marija je voljela. Ludo je bila zaljubljena u svog supruga. Zato se i udala za njega. Dok se ona obrazovala i “grabila” naprijed, gradeći zavidnu poslovnu karijeru, njen muž je bio običan radnik u jednoj firmi sa prosječnom platom. Nije imao želju za profesionalnim napretkom.

I dok se Marijina karijera razvijala, dok je ona išla ka vrhu on je postajao sve nezadovoljniji i njihov brak je mnogo trpio. Jedog dana ga je Marija otvoreno pitala šta da radi, kako bi sačuvala njihov brak.

“Napusti posao i bavi se porodicom,” bio je njegov zahtjev.

Marija je pristala. Dala je otkaz i postala domaćica, a sve zbog “mira u kući”. Međutim, taj mir nije nikako dolazio. Zašto? Muž je bio ogorčen, ništa mu nije odgovaralo. Smetala mu je Marija koja smjerno sjedi kod kuće. Sve ga je podsjećalo na to da je ona u životu uspjela, a on nekako nije.

Kako se situacija u braku nije popravljala ni nakon par godina, Marija je odlučila da se razvede. Ostavila je muža i počela iz početka.

Sama je školovala kćerke, opet karijeru podigla iz pepela, ali i dalje nije imala sreće u ljubavi. Zato se i obratila psihologu.

Evo u čemu je njen problem bio:

Ako vaš partner ne raste i ne razvija se uz vas, onda ga ostavite bez oklijevanja. Ne pokušavajte da ga promijenite. Ne gubite vrijeme.

Marija se žalila na nepravdu, jer oni muškarci koji su se njoj sviđali (uspješni poslovni ljudi), pored sebe su imali žene domaćice, majke, bez karijere i uspjeha.

Oni muškarci kojima se Marija sviđala bili su mahom ženskaroši koji nisu dolazili u obzir.

Moj savjet Mariji je bio da gleda malo među izuzetno uspješnim poslovnim ljudima koji imaju ista interesovanja kao ona. Ako dovoljno dugo gledaš, naći ćeš način da nađeš ono što tražiš.

Zato, žene – pišite doktorske disertacije, grabite naprijed i nikako se ne osvrćite iza sebe. Ne gledajte ljude koji su ispod vas, oni će vas samo povući na dno. Ništa dobro neće izaći iz toga. Čak i ako se potpuno promijenite, postanete ono što on traži od vas – ni tada mu nećete valjati.

Bolje biti sam, nego u lošem društvu!”

(Alen Avdić)