Čežnja za samoćom često je odgovor na ono što je nekome društvo učinilo, na način na koji su se ljudi odnosili prema njemu. Zato nikada nemojte kritikovati te ljude, oni su prošli tešku školu života koja je na njima ostavila mnoge tragove, tragove u ranama i ožiljcima koji sada u samoći pomalo zacjeljuju.
Bore se ljudi za svoj miran život jer shvataju da im mir ne može ništa nadomjestiti.
Nisu to neki asocijalni negativci, to su ljudi koji su davali sve od sebe, ali im je svijet mnogo oduzeo, to su ljudi koji su blizinu nečije osobe u svom životu platili na najteži način, to su ljudi koji su vjerovali u dobro u ljudima ali su shvatili da je osim dobrote u životu potrebna i mudrost, jer samo ona može zaštititi ono sveto i krhko u svakom čovjeku.
To su ljudi koji će ti uvijek poželjeti sreću jer znaju da ti se uvijek vraća ono što daješ, ljudi koji ne bi nekome napakostili zato što im je nešto loše učinio već bi se samo odmakli čuvajući svoje granice, svoj integritet i svoj mir.
To su ljudi koji će uvijek probuditi neku emociju, jer su jako topli i dobrodušni ljudi ali morali su na neki način stati na kraj onim grabljivcima koji grabe sve ono pozitivno u drugome.
Kad neko često bira samoću to ne znači da ne voli druge osobe, već da u njihovoj prisutnosti želi dati ono svoje najbolje lice koje će pripraviti u svojoj samoći.
Priča ljudi koji biraju samoću je priča o unutarnjoj borbi ljudi za dobro, za istinu, priča da se skinu sve maske svijeta i da se pred drugim bude onakav kakav jesi.
Kad neko često bira samoću to je njegov način na koji se bori za svoj unutrašnji mir.
(Lejla Trle)