O dvostrukim standardima kvalitete određenih proizvoda, ovisno o tome na koje se tržište plasiraju, govori se već godinama, piše “Jutarnji“…

To pitanje pokrenula je ovih dana i Slovačka pri Vijeću Evropske unije. Naime, centralne evropske zemlje žele da veliki proizvođači hrane i supermarketi prestanu prodavati lošije verzije popularnih brendova u bivšim komunističkim državama.

Doduše, namirnice dvostruke kvalitete na radaru su srednjeevropskih vlada već godinama, ali slovačko predsjedanje Vijećem Evropske unije ulijeva nadu da će se napokon pogurati borba protiv dvostrukih standarda kvalitete, insistirajući pritom na strožoj zakonskoj regulativi na nivou Evrope.

A u svojoj borbi Slovaci imaju podršku Čeha i Hrvatske.

Hrvatska europarlamentarka Biljana Borzan tako je pokrenula “Istraživanje o kvaliteti naizgled istih proizvoda na tržištima starih i novih država članica EU” za Hrvatsku i Njemačku u saradnji sa Hrvatskom agencijom za hranu.

“Kako sam članica Odbora za unutrašnje tržište i zaštitu potrošača te često komuniciram s građanima, primijetila sam da to tišti ljude. I pritom krši osnovne postulate Evropske unije. Ako se jednakost i ravnopravnost odnosi na jezik i religiju, zašto se ne bi odnosilo i na ovo područje? Ne postoje važnije i manje važne jednakosti. Potom sam se povezala s kolegama iz zemalja istočne Evrope, posebno s kolegicom iz Češke, Olgom Sehnalovom. Njihovo je istraživanje pokazalo da je više od polovice prehrambenih proizvoda u poređenju s njemačkim tržištem manje kvalitetno, a skuplje, što je također prilično nelogično s obzirom na platežnu moć Čeha.

Naše će istraživanje biti slično, ali mi ćemo uključiti i kozmetičke proizvode i sredstva za čišćenje, poput zubnih pasti i deterdženata za pranje rublja. A da bismo izbjegli optužbe da smo sami birali određene proizvode, istraživanje smo podijelili na faze. Prva je faza istraživanje među građanima o tome koji su proizvodi njima sumnjivi. Nakon toga će laboratorij prikupiti uzorke u kontrolisanim uslovima i provesti ispitivanje, analizovati proizvode i zatim prezentovati rezultate. Nisam sigurna kada bismo mogli sve završiti, ali nadam se da ćemo imati rezultate nakon Nove godine”, govori Biljana Borzan.

Ističe i kako je cilj prezentirati istraživanje u Evropskom parlamentu.

“Češka kolegica i ja radimo na tome, lobiramo i kod kolega iz zapadnih zemalja jer oni ni ne znaju da se to događa. Nisu niti svjesni tih nejednakosti.

Kad objasnimo da to postoji, moramo krenuti u zakonske izmjene. Moramo se boriti, ne samo pričati. Ne želimo biti građani drugog reda”, pojašnjava.

“Proširenje Evropske unije na istočne zemlje dogodilo se prije deset godina. A tek je nedavno, u Strategiji za jedinstveno tržište, usvojen amandman kojim se priznaje razlika u kvaliteti proizvoda na zapadnom i istočnom tržištu”, ističe.

Primjerice, riblji štapići na istočnom evropskom tržištu imali su sedam posto manje ribljeg mesa od onih u trgovinama na zapadu Evrope. Pritom ih proizvodi ista danska tvornica.

“Ne razumijem kako im je toliko jeftinije imati dva različita pogona za sličan proizvod različite kvalitete. Ali, očito se isplati”, komentira europarlamentarka.

U istome mesnom naresku na istoku jeo se pileći nadomjestak, a na zapadu svinjetina. Pokazala je to ranija češka studija. Hrvatsko istraživanje analizirat će popularne brendove koji su se i prije spominjali u kontekstu dvostrukih standarda kvalitete. Među njima su: jogurt od jagode Danone activia, Unileverov margarin Rama, čokoladno jaje Kinder, Barillin umak za tjesteninu Arrabbiata, instant-kava Jacobs Kronung, Pepsi cola i Sprite. Isti su brendovi analizirani i u Češkoj.

“Imperativ nam je da kriterij za odabir proizvoda bude jasan i transparentan”, istakla je ravnateljica Hrvatske agencije za hranu Andrea Gross-Bošković i dodala kako s nestrpljenjem iščekuju obrađene rezultate istraživanja na terenu koje su proveli na reprezentativnom uzorku građana.

Još 2002. godine Ilija Rkman iz udruge Potrošač s kolegom je napravio mali pokus. U Beču su kupili deterdžente Ariel i Persil za pranje bijelog i šarenog rublja. Usporedili su istoimene deterdžente kupljene u Zagrebu i uočili značajnu razliku u modelu deklariranja ambalaže i sastavu “austrijskog” i “hrvatskog” praška.

“Efekat je bio drastično različit i to smo objavili. Onda sam i na HRT-u pokazao i objasnio rezultate tog pokusa i ubrzo nakon toga P&G Hrvatska podigao je kaznenu prijavu protiv mene zbog klevete”, prisjeća se Rkman i kaže da je oslobođen te optužbe te je sudac ustvrdio da su neistinitom deklaracijom prekršeni Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o otrovima.

Zaključak je bio jasan – deterdžent Ariel u Hrvatskoj ipak nije jednake kvalitete kao onaj koji se prodaje u zapadnoeuropskim zemljama.

Češko istraživanje je pokazalo da pakiranje proizvoda može biti isto u Njemačkoj i Češkoj, ali sadržaj često nije isti. Češka je verzija, naime, često lošije kvalitete. Čini se da proizvođači još misle da se robe slabije kvalitete mogu riješiti slanjem u srednju Europu. I to više od četvrt stoljeća nakon pada Berlinskog zida.

Prehrambena industrija, s druge strane, tvrdi da su neki proizvodi različiti samo zbog osobitosti nacionalnih okusa diljem Europske unije.

“Mi ne govorimo o tome da tvrtke ne mogu prilagoditi svoje proizvode zahtjevima potrošačima – objasnila je Olga Sehnalova, češka zastupnica u Europskom parlamentu. – Radi se o različitoj kvaliteti kad je u pitanju osnovni sastojak. Mislim da je to neprihvatljivo”, komentirala je ta zastupnica.

Kako bi razbili taj dvostruki sustav kvalitete i prisilili kompanije da prodaju identične brendirane proizvode i na ovim područjima, Unija bi trebala izmijeniti svoje zakone o hrani.

Češke vlasti pritom ističu da su njihovi pritisci dobivali snažnu podršku, ali samo manje moćnih zemalja, među kojima su Hrvatska, Bugarska i Estonija.

Češka je studija pokazala, primjerice, da je boca Spritea od jedne litre u njemačkim supermarketima zaslađena samo šećerom dok je ista boca u češkim supermarketima zaslađena fruktoznim i glukoznim sirupom i dodanim šećerima. Usto je češki Sprite i malo skuplji.

Slovačka i češka vlada u tome vide nepravdu.

“Ljude u srednjoj i istočnoj Europi to smeta. Mnogi u tome vide diskriminaciju”, komentirala je češka europarlamentarka.

Iglo o svojim ribljim štapićima nije imao komentara, a Olivera Međugorac iz Nestléa je rekla da oni razvijaju nove recepture kako bi odgovorili na specifične zahtjeve lokalnog tržišta. Naime, istraživanje je otkrilo da Nestea s okusom limuna u Češkoj ima više dodatnih šećera i oko 40 posto manje ekstrakta čaja nego njemačka verzija.

Coca-Cola je slično objasnila i zaslađeni Sprite. Kažu da Česi više vole umjetna sladila te je sastav češkog Spritea sličan onome za špansko i američko tržište.

Uz češko, jedno od poznatijih istraživanja kvalitete odrađeno je u Slovačkoj 2011., a financirala ga je Europska komisija. Rezultati su zanemareni i nije se poduzelo – ništa.

“Kolege iz Slovačke testirali su prehrambene artikle iz Bratislave i Beča. Od osam proizvoda, samo je jedan bio iste kvalitete, ostali su bili najniže kvalitete i razlikovali se sastavom i okusom”, prisjeća se Rkman.

Pritom ističe i kako je češko testiranje potvrdilo da postoje dvostruki standardi kvalitete kod proizvoda za staru i novu Europu.

“IMCO, Odbor Europskog parlamenta za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, napokon je prihvatio da postoje dvostruki standardi, i to ne samo za prehrambene proizvode nego i za IT proizvode i opremu, automobile… Hrvatski potrošači moraju imati ista prava kao i ostali potrošači u Europi. No, problem je i što su testiranja jako skupa. Naša bolna tačka je ta cijena od 6,5 hiljada eura”, objašnjava Rkman.

(Merima Druškić/Jutarnji.hr)