Takve životinje gutaju tisuće prostornih metara morske vode u danu kako bi pokupile plankton pa tako gutaju i mikroplastiku iz zagađenih voda, bilo izravno ili jedući zagađenu lovinu.

Kemikalije i predmeti povezani s plastikom se desetljećima mogu nakupljati i mijenjati biološke procese kod životinja vodeći do izmijenjenog rasta, razvoja i reprodukcije, uključujući i smanjenu plodnost - navodi znanstvena analiza objavljena u časopisu Trends in Ecology & Evolution.

Mikroplastiku predstavljaju male čestice duljine do pet milimetara koje su itekako štetne za morski život.

-Dok još treba vremena da se potvrdi konačna veza između unosa mikroplastike i izloženosti toksinima kod onih životinja koje se hrane ‘filtriranjem’ vode, studije o malim ribama i morskim pticama već su pokazale vezu- rekla je voditeljica istraživanja Elitza Germanov.

Morske vrste su u opasnosti također zbog toga što se njihovo stanište preklapa sa žarištima zagađenja poput Meksičkog zaljeva, Bengalskog zaljeva, Mediterana i koraljnog trokuta (područja u Tihom oceanu od Malezije do Solomonskih otoka).

-Mnoge od životinja, poput manta raža, su ugrožene vrste pa je teže procijeniti koncentraciju plastike onim konvencionalnim metodama kao što je analiza želučanog sadržaja - tvrdi Germanov. Zato, pojašnjava ona,  koristimo nesmrtonosne metode prikupljanja manjih količina tkiva koje onda testiramo na tragove kemikalija pomoću sofisticiranih i analitičkih metoda.

Maria Cristina Fossi, kao koautorica studije, tvrdi da jedna druga studija koju je vodila o kitopsinama Kalifornijskog zaljeva i o kitovima perajarima Mediterana potvrđuje izloženost toksičnim kemikalijama.

-Budući da su to žarišne točke za zagađenje mikroplastikom, naši rezultati bi mogli pokazati da te životinje unose mikroplastiku na predjelima na kojima se hrane -potvrđuje Fossi.

Po njezinom istraživanju bi kitopsine mogle unositi 171 komad plastike dnevno nakon što je pronađeno prosječno 0,7 plastičnih komada po prostornom metru u vodi oko poluotoka u Kalifornijskom zaljevu, a to je bitno područje hranjenja za ugrožene kitopsine.

Germanov tvrdi i da zagađenje mikroplastikom može zagaditi staništa već ugroženih vrsta.

 U posljednje vrijeme je mnogo izvješća i studija koje pokazuju kako se morski svijet suočava s egzistencijalnim opasnostima od milijuna tona plastičnog otpada koji redovno završi u oceanima. Prošle je godine bilo i izvješća o uginulom kitu kojem su u želucu pronašli više od 30 plastičnih vreća u Norveškoj te je također u Francuskoj pronađeno truplo kita s 800 kilograma plastike.

Organizacija UN-a za oceane je nazvala sve to “planetarnom krizom”, s obzirom na očekivani globalni rast proizvodnje plastike.

Od 2015. godine je proizvedeno više od 6,3 milijarde tona plastičnog otpada na svijetu, a samo se 20 posto njega recikliralo ili uništilo spaljivanjem. Ostatak je završio u okolišu.

(FENA/Ajla Hurko)