“Pomislićete da je to ludost – restoran u kojem ne mogu čak ni narudžbu da zapamte”, navodi se u opisu restorana. “Svi naši konobari su ljudi sa demencijom. Oni će možda, a možda i neće, zapamtiti vašu narudžbu”.

Iako se ovakav koncept čini u suprotnosti sa japanskom kulturom, on zapravo odražava realnost japanskog društva u 21. vijeku: stanovništvo Japana stari i procenat starijih ljudi je već izuzetno visok. Broj oboljelih od Alchajmerove bolesti ubrzano raste.

Iako su cijeli gradovi već počeli da organizuju svoje usluge u skladu sa rastućim brojem građana sa demencijom, sama demencija ostaje nedovoljno shvaćena.

U promotivnom filmu, producent Shiro Oguni kaže: “Ljudi vjeruju da ne možete ništa sami uraditi i bolest često znači izolaciju od društva. Mi želimo promijeniti društvo kako bi ono postalo opuštenije. Sa ili bez demencije, možemo živjeti zajedno u harmoniji”.

U filmu možete vidjeti na djelu njihov tim konobara sa demencijom. Neki od njih su srednjih godina, neki su u desetoj deceniji života, ali čini se da svi znaju kako uspostaviti dobar odnos sa mušterijama — što je ključna vještina u radu sa ljudima, naročito kada dođe do greške. Možete ih vidjeti kako donose narudžbe, ispravne i pogrešne, ali čini se da gosti u oba slučaja uživaju u iskustvu.

“37% naših narudžbi su pogrešne”, navodi se u izvještaju restorana, “ali 99% naših mušterija je izjavilo da su zadovoljni”. Ovo otkriva još jednu istinu o japanskoj kulturi, koju će priznati svako ko je jeo u Japanu: šta god da naručite, vjerovatnoća da će to biti izvrsno je otprilike 100%.

“Ako dobijete nešto što niste naručili, možete samo slegnuti ramenima i sa osmijehom prihvatiti ono što vam je doneseno. Njegujemo ovakvu vrstu komunikacije gdje su ljudi brižni, opušteni i otvoreni. Mušterije dolaze otvorenog uma i budući da očekuju greške, oni ih prihvataju bez problema, što stvara atmosferu prihvatanja. Želimo opuštenije i tolerantnije društvo”, poručuju iz restorana, prenosi CDM.


(Amila Alijagić)