Džaleva priznaje da danas često i “zabušava”, pošto je stanovnici mjesta kojima donosi vijesti povezu kolima donekle, a kako je svi zanju uvijek je neko prepozna na putu i preveze dalje.

“Moja plata nije velika, ali mi pomaže. Lakše mi je kada hodam. Lakše mi je kada razgovaram s ljudima. U životu sam iskusila mnogo patnje, a kada ne radim ništa razmišljam o tome i to mi je teško. Ali kada izađem iz kuće postane lakše”, rekla je poštarka za Rojters.

Džaleva je svoje zanimanje izabrala još kada je bila dijete zahvaljujući lokalnom poštaru koji je donosio vijesti sa fronta tokom Drugog svjetskog rata.

“Rekla sam sebi da ću kada odrastem sigurno postati poštar. Onda će ljudi mene čekati i voljeće me”, ispričala je veteranka poštarske službe, prenosi CDM.


(Amila Alijagić)