lijedo, usko i ljepuškasto lice s velikim plavim očima obrubljeno dugom i valovitom smeđom kosom - to je slika koju ljudi vizualiziraju kad se spomene Isus Krist, no to je zapravo posljedica umjetničkog prikaza. Prva uprizorenje Isusa kojeg kršćanstvo slavi kao sina Božjeg, nastalo je u 4 stoljeću te je isključivo vizija umjetnika, jer se u niti jednom od evanđelja ne spominje kako je Isusu izgledao, piše Popular Mechanics.

Nigdje se u njima ne spominje ni njegova kosa niti brada. Pa ipak, potreba da se njegovu imenu doda i lice već stoljećima je snažna potreba kršćanskih vjernika, a na opće prihvaćenu sliku Isusovog izgleda najviše su utjecali slikari iz europskog srednjeg vijeka i renesanse. Oni su Isusa prikazivali kao zgodnog, visokog, svjetloputog i svjetlookog muškarca.

 Postoji dodatni problem što nema ni kostura ni drugih tjelesnih ostataka za ispitivanje DNK. Zbog nedostatka dokaza, naše Isusove slike prepuštene su mašti umjetnika. Utjecaji umjetničkih kultura i tradicija mogu biti duboki, primjećuje Carlos F. Cardoza-Orlandi, izvanredni profesor svjetskog kršćanstva na Columbia Theological Seminaria u Atlanti, prenosi portal Buka. 

Zbog toga prikaz Isusa ovisi u kojem ga dijelu svijeta tražite - pa je tako Isus prikazivan i kao crnac, Latinoamerikanac i Arap. I tako ostaje temeljno pitanje: kako je izgledao Isus?

Odgovor je stigao iz uzbudljivog novog područja znanosti: forenzičke antropologije. Koristeći metode slične onima koje je policija razvila za rješavanje zločina, britanski su znanstvenici, potpomognuti izraelskim arheolozima, ponovno stvorili ono za što smatraju da je najtačnija slika najpoznatijeg lica u ljudskoj istoriji.




(Lejla Trle)