Da vriskom iz sebe izbacite sve ono što biste željeli da kažete a ne možete, sve ono što vas muči, ili prosto izbacite nakupljenu količinu umora, bijesa, nezadovoljstva, tuge. Nakon što su, kako priča kaže, odgledali dokumentarni film o terapeutskom dejstvu vrištanja, studenti univerziteta Lund su organizovali prvo kolektivno vrištanje.

Ova tradicija je počela ‘70-ih godina prošlog vijeka, a danas je normalizovana u toj mjeri, da ljudi iz administracije fakulteta podsjećaju studente kada i gdje treba da vrište.

Svake noći studenti vrište iz svojih domova.

Studenti u četvrti Flogsta u univerzitetskom gradu Upsala u Švedskoj svako veče otvaraju prozor svoje sobe i vrište iz sveg glasa kako bi se oslobodili stresa.

Oni su, prirodno, željeli da isti metod upotrijebe za smanjenje stresa pred ispit. Praksa kolektivnog vrištanja se pokazalo popularnom i ubrzo je stigla i do Upsala univerziteta gdje se pretvorila u tradiciju koja je bila aktuelna do ’90-ih.

Na inicijativu voditelja studentskog radija 2006. godine vrištanje je ponovo ušlo u modu.Danas gotovo ne prođe dan školske godine da neko od studenata u 22 sata ne pusti svoj glas iz bijesa zbog obaveza na univerzitetu ili jednostavno radi zabave.

Šta god da je razlog ovog običaja, stanovnici Flogste potvrđuju da se vrisci čuju svakodnevno, ali da traju svega oko pet minuta. Najglasnije je vikendom.



(Nermana Crnčalo)