Buka na čovjeka djeluje direktno i indirektno oštećuje njegovo zdravlje, uporedo izazivajući umor i smanjenje radne sposobnosti, otežava sporazumijevanje, koncentraciju, odmor i san. Treba napomenuti da postoje individualne razlike reakcije na buku ovisno o nivou i frekvenciji buke i dužini izloženosti, te one mogu biti od blagih do trajnih oštećenja.

“Uho je jedini čovjekov organ koji je potpuno i savršeno razvijen na samom porodu. Ako beba tad ne čuje, neće čuti ni kasnije. A zvuk i sluh su nam potrebni da bismo naučili govoriti.”

Danas je svakodnevne probleme gotovo nemoguće izbrojati, tako da će teško biti važan Međunarodni dan zaštite od buke. Ipak, nije na odmet znati kada i na koji način buka može biti fatalna. 

1977. godine Svjetska zdravstvena organizacija je održala sjednicu u Stockholnu na kojoj je pokrenuta rasprava o zaštiti životne sredine. Tema je, između ostalog, bila i zaštita od buke. Radna grupa koja je tada formirana zadužena je da se bavi specifičnim mjerenjima i normiranjima.
1980. godine objavljen je priručnim koji je dao smjernice o ograničenju buke.
Prema ovim smjernicama i klasifikacijama, svi zvukovi ispod 40dB su tihi, od 40 do 50 dB su ugodni, a od 60 do 80dB je zvuk dozvoljene gornje granice. Ugostiteljski objekti ne bi smjeli emitirati buku jaču od 80, eventualno 85 dB jer time ugrožavaju normalan ljudski rad.


(Semra Šantić)