Celijakija je složen, autoimuni poremećaj koji se uglavnom javlja kod pojedinaca s genetskom predispozicijom. Bolest i nije tako rijetka te se procjenjuje da oko 1% svjetskog stanovništva boluje od ove bolesti. Današnji standardi za dijagnozu celijakije uključuju endoskopski pregled, koji ne samo da je neugodan za pacijenta, nego je i skup. Neki od glavnih simptoma celijakije su bolovi u trbuhu, gubitak težine i pojava anemije. Iako se bolest pojavljuje kod pojedinaca s genetskom predispozicijom, izgleda da i veliki dio zdrave populacije ima genetske predispozicije, ali do razvitka bolesti nikad ne dođe.
Istraživači iz Španije su uspjeli razviti neinvazivnu metodu za dijagnosticiranje celijakije koristeći slinu, piše Science Daily.
Kolika je tačnost testa?
Prvi korak u istraživanju je bio potvrditi da se isti upalni proces koji je dokazan u crijevima može dokazati i u slini. Nakon toga, uzroci sline su kvantificirani kod osoba s celijakijom i kod kontrolnih pacijenata. Uzorci sline su također ispitani i na genetski rizik od razvoja celijakije. S tim dostupnim podacima, razvili su formulu za dokazivanje bolesti.
Formula je podvrgnuta slijepom testu koji je uključivao 100 uzoraka sline, što je rezultiralo stopom uspjeha od 73%. Osim toga, prediktivni model pokazao je osjetljivost od 91%, a to znači da je uspješnost među oboljelima 91%.
S obzirom da se u određenim zemljama radi endoskopski pregled kod svih ljudi s genetskim predispozicijama, voditelji ovog istraživanja preporučuju da se endoskopija radi samo kod ljudi s dokazanim simptomima.
Ova nova metoda bi mogla poslužiti kao probir populacije s genetskim predispozicijama te bi mogla služiti kao temelj za endoskopski pregled kod pacijenata bez simptoma, ali s pozitivnim testom iz sline.
Unatoč dobrim rezultatima koje daje model predviđanja, endoskopija i dalje ostaje metoda izbora za potvrdu dijagnoze, ali je ideja da se radi kod ciljanih pacijenata.
Također su pokazali da se isti uzorak sline može koristiti i za ispitivanje genetskog rizika od bolesti, pa bi također mogao ponuditi neinvazivnu alternativu genetskom testiranju pomoću uzoraka krvi, s obzirom da je prikupljanje uzoraka sline prikladnije od vađenje krvi.
(Mersad G.)