Kada se dogodi potres ili zemljotres na dnu okeana, dolazi do pomjeranja zemljine kore. Ovo pomjeranje može biti horizontalno ili vertikalno. Vertikalno pomeranje je posebno važno jer može brzo izazvati premještaj velikih količina vode.

Ako se tokom potresa ili zemljotresa dogodi vertikalno pomjeranje morskog dna, ono može izazvati veliku promjenu u nivou vode iznad sebe. Ako se dno okeana podigne, voda iznad tog područja će se podići, stvarajući talas koji se širi prema površini.

Ova promjena nivoa vode stvara seriju dugih talasa na površini okeana. Ti talasi imaju izuzetno dugi talasni opseg, što znači da se mogu protezati preko stotinu kilometara. Iako su talasi na otvorenom moru obično niski i široki, energija ovih talasa je koncentrisana i ispod površine te se kreće velikom brzinom.

Kako se tsunamiji približavaju plićim vodama duž obale, talasi počinju da se usporavaju i gomilaju. Ovo usporavanje dovodi do snažnog povećanja visine talasa. Tsunamiji se mogu pretvoriti u visoke i destruktivne talase koji brzo preplavljuju obalna područja.

Kada se tsunamiji kreću prema kopnu, velika količina vode može preplaviti obalne gradove i zajednice. Ova inundacija može biti izuzetno destruktivna, jer velika brzina i ogromna energija tsunamija mogu nositi sa sobom teške predmete i strukturu, uzrokujući veliku štetu. Talasi mogu dostići visinu i do 30 metara.

Važno je napomenuti da ne iaziva svaki potres na dnu okeana tsunamije. Potrebno je da potres ima određenu snagu i da se odvija na odgovarajućoj dubini da bi stvorio dovoljno energije za generisanje tsunamija.

Tsunamiji su toliko jake sile prirode da se mogu kretati sa epicentra jednog mjesta na cijeli okean pogađajući i različite kontinente.

Obično nakon podrhtavanja tla, stanovnici pogođenog područja imaju minute da se evakuišu iz uskoro poplavljenih područja, navodi N1.

(Mubina Lj.I.)