Podsjetit ćemo naše čitatelje na dio teksta kojeg je objavio poslanik u Narodno skupštini Republike Srpske.

"Po podacima do kojih sam došao, u Istočnom Sarajevu danas ima najmanje 700 stambenih jedinica u vlasništvu ljudi iz Federacije. Mi stanovnici Istočnog Sarajeva kao 'bolji dio Bosne i Hercegovine' smo u nezavidnom položaju i u manjoj platežnoj moći od ljudi sa druge strane entitetske granice. Mi smo željeli da napravimo novi grad, na našoj zemlji i da njime upravljamo. To što su nam zabranili da se grad zove Srpsko već Istočno Sarajevo ne znači da ono to više nije. Ako ovako nastavimo ono neće jos dugo biti naše", napisao je, između ostalog, Vukanović. 

Ćosić na početku razgovora kaže da niko nikome u ovoj zemlji ne može zabraniti da živi gdje želi i da odlučuje o svom mjestu življenja.

"Mada je moje lično ubjeđenje da se Bošnjaci danas osjećaju daleko poštovanije i ljepše u Istočnom Sarajevu nego Srbi u Sarajevu. Srpski narod je takav da se voli da se okuplja oko toga gdje su brojniji i na taj način su i gledali Istočno Sarajevo. Međutim, meni ne pada napamet da išta izgovorim za šta bi se poslije izvinjavao kao taj nesretni Vukanović. Vidio sam da je u zadnjoj objavi da je mene napao kao da ja uzimam novac od ljudi koji poslije grade stanove po nižim cijenama. Niti ja uzimam novac od koga, niti Grad, a ni ja kao gradonačelnik, imamo ingerencije kada su u pitanju prodaje zemljišta eventualno za gradnju, a sa druge strane, zakon ponude i potražnje jasno diktira cijene na tržištu. Ja se sjećam vremena kada su stanovi u Istočnom Sarajevu bili 1.100-1.200 KM, a danas su ti stanovi po kvadratu tri hiljade KM, što znači da su ovdje ljudi našli situaciju da vide ovu sredinu kao vrlo ozbiljnu za život i u kojoj je vrijednost nekretnina zahvaljujući tome kako sredina izgleda i raste. Danas je Istočno Sarajevo u svih šest opština, bez obzira što nisu urbano povezane, jedno lijepo urbano mjesto sa svim adekvatnim sadržajima. Istina, naslonjeno je na Sarajevo koje je veći i stariji grad od njega i mi nemamo nikakvih problema u komunikaciji, izuzev što se nekada dese problemi političke prirode u kojem dođemo do onoga što je nepomirljivo i nedodirljivo a to je kako vidimo prošlost", kazao je Ćosić u razgovoru za Source.

Na pitanje da li mu je sporno da jedan Bošnjak kupi stan u Istočnom Sarajevu, odgovara da nije.

"Ovo je slobodna zemlja, svako može da kupi stan gdje god želi i kako god želi, samo je pitanje kako se on osjeća i gdje želi da živi. Za mene se ovo zove Istočno Sarajevo, entitet RS, država BiH. Srbi su napustili Sarajevo zato što nisu imali osjećaj sigurnosti, jer je po Dejtonu, sve ono što im je pripadalo tokom rata, a bilo je u RS-u, pripalo Federaciji. Srbi su zato napustili Sarajevo. Ja ne mislim da se ijedan Bošnjak danas osjeća nesigurno u Istočnom Sarajevu i ne treba da se osjeća tako", navodi Ćosić.

Dok je po ko zna koji put pričao o temi napuštanja sarajevskih Srba, Ćosića smo podsjetili na kampanju i pritisak koji se vodio od strane rukovodstva RS-a krajem 1995. a početkom 1996. godine na Srbe da napuste Sarajevo.

"To je opet ono oko čega se mi nikada ne možemo dogovoriti. Ako govorimo o Momčilu Krajišniku, ljudi su ubijani na različitim stranama, ginuli i u Sarajevu i u dijela Sarajeva koji je bio u RS-u i onda su ljudi stvorili taj subjektivni osjećaj da će doći do revanšizma i osvete. Ljudi su bili na linijama u ratu. Ne možemo Vi i ja pričati o tom vremenu jer je jednostavno nemoguće. Treba možda da prođe još neka vremenska distanca da bi se moglo pričati objektivnije nego što je to slučaj danas. Znam ja za te izjave Momčila Krajišnika, on je tada bio predsjednik Narodne skupštine RS-a i vjerovatno je čovjek imao takvo razmišljanje da Srbi trebaju da izađu, jer je vidio da će ih neko ugroziti. Nije on njih pozivao da izađu zato što im on naređuje, nego je vjerovatno kao predstavnik RS-a u tom vremenu imao osjećaj da će im se nešto loše dogoditi", prokomentarisao je gradonačelnik Istočnog Sarajeva.

Ćosiću smo spomenuli i starije snimke anketa koje su dostupne na YouTubeu, a u kojima Srbi iz okupiranih dijelova Sarajeva, nakon potpisivanje Dejtonsko sporazuma, ističu kako ne žele da žive pod muslimanskom vlašću.

"To je taj osjećaj koji se tada stvorio kod ljudi. Na kraju krajeva, treba doći na 'Novi Zejtinlik', groblje na Sokocu, treba vidjeti groblje gdje leže ljudi koji su dva puta sahranjivani. Jednom u periodu '92-'95. a poslije toga 1996. godine u rano proljeće. Njihove porodice su ih iznosile jer su smatrali da u tom kratkom periodu nakon rata ne treba da budu na nekom tlu koje se zvalo Federacija BiH", zaključuje u razgovoru za Source portal Ljubiša Ćosić.

Novinar: Ajdin Balićevac