Kao predlagači ovog zakona navedeni su Šerif Špago, Šemsudin Dedić, Edin Ramić, Safet Kešo, Denijal Tulumović, Amor Mašović, Nermin Mandra i Midhat Čaušević.

Ovim izmjenama navedeno je uvođenje savremenih tehnologija u izborni proces, poput video nadzora na biračkim mjestima i na mjestima gdje se broje glasovi. Također, predviđeno je uvođenje skenera za glasačke listiće. Međutim, čak i ako bi bio usvojen, ovim bi samo djelomično bio ispunjen Schmidtov zahtjev. Naime, predloženim tekstom je predviđeno uvođenje savremene tehnologije tek od općih izbora 2026. godine, dok je Schmidt zamislio da to bude u primjeni već od narednih lokalnih izbora, iduće godine.

Međutim, postoje odredbe koje bi potencijalno teško bile prihvaćene.  Među njima su i one da u raspodjeli članova biračkih odbora mogu učestvovati samo one stranke koje imaju izabrane predstavnike na bilo kojem nivou vlasti. To znači da bi novoformirane stranke bile uskraćene za pravo da imenuju svoje članove biračkih odbora.

Također, predlaže se da su odluke CIK-a konačne, odnosno strankama i kandidatima bi se uskratilo pravo na žalbu Apelacionom vijeću Suda BiH.

Jedna od predloženih izmjena je i povećanje broja potrebnih potpisa za kandidaturu za članove Predsjedništva BiH sa 3.000 na 7.000.

Osim toga, predloženo je i uvođenje takozvanog mandata u čekanju. Ova mogućnost bi bila ostavljena nosiocima izvršnih funkcija vlasti, ako u narednom izbornom ciklusu budu izabrani u zakonodavni organ. Dok imenovanja njihovog nasljednika, svoj mandat u zakonodavnom organu bi stavili u mirovanje. Time bi se izbjegle situacije iz ranijih perioda da jedna osoba bude istovremeno ministar i zastupnik.

Međutim, da bi ove izmjene bile i usvojene potrebno je da ih, među zastupnicima iz FBiH, prihvate članovi ili HDZ-a ili trojke, a iz RS-a jedan od dva suprotstavljena bloka. Čak i ako bi bile usvojene u Zastupničkom, biće potrebno da ih usvoji i Dom naroda, gdje ključnu ulogu ima SNSD.

Predloženi tekst izmjena Izbornog zakona možete pročitati na ovom LINKU.

(Erna H.)