Naime, na pojedinim uređajima se u sklopu aplikacije Google Maps na lokaciji Memorijalnog centra Srebrenica, gdje se nalazi mezarje žrtava genocida u Srebrenici, pojavila oznaka “Park Ratka Mladića”.

Glasnogovornica MC "Srebrenica" Almasa Salihović rekla je za "Slobodnu Bosnu" da su se javljali direktno Googleu, ali da odgovor nisu dobili brzo.

"Sa Booking.com su odgovorili da to nije njihova nadležnost, odnosno da se ne kosi sa njihovim pravilima ponašanja", rekla je Salihović.

"Naš tim ovdje u MC pokušao je doći do informacija ko je stavio tu oznaku i je li ga moguće uopšte naći, ali nažalost s obzirom na to da je oznaka samo tek tako postavljena, a ne kao objekat na nekoj lokaciji, nije moguće identifikovati sa koje IP adrese je postavljeno", navela je Salihović za SB.

Cilj im je bio da upute zahtjev Googleu za uklanjanje sporne oznake, otkrila nam je Salihović, što se u međuvremenu i dogodilo, potvrdio je za "SB" Murat Tahirović, predsjednik Udruženje žrtava i svjedoka genocida.

"Koliko možeš biti bolestan da bez imalo poštovanja prema žrtvama nastaviš sa provokacijama”, objavilo je ranije na svojoj stranici Negatorigenocida.info spomenuto udruženje.

Podsjećamo, Ratko Mladić osuđen je 2021. godine pravosnažno na doživotnu kaznu zatvora. 

Haški tribunal (ICTY) je Mladića u prvostepenom postupku oglasio krivim za kršenje odredbi Međunarodnog humanitarnog prava kao i kršenje zakona i običaja ratovanja.

Pretresno vijeće ICTY-ja je onda zaključilo da je Mladić zločine u BiH počinio sudjelovanjem u četiri udružena zločinačka poduhvata.

Prvostepenom presudom od 22. novembra 2017. godine Ratko Mladić je osuđen na doživotnu kaznu zatvora po deset od ukupno jedanaest tačaka optužnice i to zbog genocida (po jednoj tački), zločina protiv čovječnosti (po pet tačaka) i za ratne zločine (po četiri tačke), ali ne i za genocid u šest bh. općina tokom 1992. godine – Prijedoru, Sanskom Mostu, Ključu, Kotor Varoši, Foči i Vlasenici.

Konkretno, proglašen je krivim i osuđen za genocid u Srebrenici u julu 1995. godine, najteži zločin počinjen na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, kao i za progone Bošnjaka i Hrvata, teroriziranje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

ICTY je u vezi sa genocidom počinjenim u i oko Srebrenice utvrdio da su snage bosanskih Srba poduzele mjere smaknuća na hiljade Bošnjaka iz Srebrenice, neselektivno, kako bi izvršile zločin progona, uz ocjenu da neka od ubistava i smaknuća imaju obilježja istrebljenja.

Utvrđeno je i da određeni broj zločina za koje se Mladić tereti predstavljaju prisilno premještanje, te je zaključeno da su se sve radnje vezane uz Srebrenicu odvijale genocidno.

Vijeće, stoga, utvrđuje da zločin genocida, progona, istrebljenja, ubistva i nečovječnog i prisilnog postupanja jeste počinjen protiv Bošnjaka u i oko Srebrenice.

Pretresno vijeće ICTY-ja potvrdilo je da je u julu 1995. genocid počinjen u Srebrenici, ali ne i u šest drugih općina – Foči, Ključu, Kotor Varoši, Prijedoru, Sanskom Mostu i Vlasenici, gdje su potvrđeni zločini nad nesrpskim stanovništvom (Bošnjacima i Hrvatima). Takve zaključke prvostepeno vijeće donijelo je i u presudi bivšem predsjedniku Rs-a Radovanu Karadžiću, koji je, u međuvremenu, osuđen na doživotni zatvor.

U vezi s gotovo četverogodišnjom opsadom glavnog grada Bosne i Hercegovine, Pretresno vijeće je zaključilo da su pripadnici VRS-a (Sarajevsko-romanijskog korpusa – SRK) namjeravali terorizirati stanovništvo Sarajeva te da je teroriziranje bilo primarna svrha snajperskog djelovanja i granatiranja.

Vijeće je razmotrilo prirodu, način, vrijeme, lokacije i trajanje tih snajperskih i artiljerijskih napada i konstatiralo da je namjera izvršilaca, koji su bili pripadnici SRK-a, bila da gađaju civile i da na neselektivan način granatiraju grad.

U vezi s tim, Vijeće je zaključilo da su pripadnici SRK-a počinili ubistvo, protivpravne napade na civile i teroriziranje kao kršenje zakona i običaja ratovanja, te ubistva kao zločin protiv čovječnosti.

Između ostalog, utvrđeno je i da je Mladić lično komandovao granatiranjem Sarajeva, sudjelovao u odabiru ciljeva i naređivao da se vatra preusmjeri prema civilnom nesrpskom stanovništvu o čemu, između ostalog, svjedoči i javnosti poznata Mladićeva komanda: „Velušiće, tuci Velušiće… tamo nema srpskog življa mnogo“, višekratno emitirana putem medija.

Tačka optužnice koja se odnosi na uzimanje talaca opisuje situaciju u kojoj su srpske snage zarobile više od dvije stotine pripadnika mirovnih snaga i vojnih posmatrača UN-a na različitim lokacijama.