Suze radosnice nakon što se prvi put poslije pet mjeseci provrtjela baletnom salom sarajevske Muzičke škole odale su koliko je učenici četvrtog razreda Kristini Mandić nedostajala širina prostora gdje već godinama vrijedno radi.  Od početka marta balet je vježbala u svojoj sobi, pazeći da ne sruši stvari oko sebe i držeći se za fotelju.

“Meni je ova sala bukvalno drugi dom. Postala sam klaustrofobična u svojoj sobi zato što se udarim svako malo u nešto, morala sam da zamišljam svoju sobu kao scenu.”

Zbog pandemije koronavirusa, vrata Muzičke škole u Sarajevu su zatvorena, a nakon mjeseci online nastave u toku je i ljetni raspust. Osamnaestogodišnja učenica baleta u salu se vratila nakratko. Brzo je istegnula nožne prste, obukla čarape, nabacila silikonske zaštitne umetke i pritegnula špice. Dok nekoliko puta prelazi s kraja na kraj sale smješka se i priznaje kako je sretna zbog ove rijetke prilike. 

Kristinu su dočekale novosti u školi. Za nju su najvažnije da su u baletnoj sali zamijenjeni prozori. Osim što je prostorija svjetlija, sada je lakše doći do svježeg zraka. To je izuzetno važno za kvalitetan rad i bolju koncentraciju balerina.

Utopljavanje zgrade

Zamjena vanjske stolarije dio je obnove i utopljavanja zgrade Muzičke škole u sarajevskoj Ulici Josipa Štadlera na broju 1. Objekat zaštićen kao nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine sagrađen je krajem 19. stoljeća, a posljednjih je godina bio u gotovo ruševnom i veoma lošem stanju i opasan za prolaznike zbog otpadanja dijelova fasade, pojašnjava direktorica Srednje muzičke škole, Tatjana Romanić.

“U prošlosti se nisu radile nikakve rekonstrukcije, vjerovatno samo ustakljavanje prozora nakon ratova. Što se tiče same stolarije, ona je uveliko doprinijela da naša zvučna izolacija u koncertnoj sali i sobama za nastavu bude savršena. Nema više situacija da na sred koncerta čujete trube od automobila i škripu guma”, kaže Romanić, violistkinja koja je cijelog života vezana za muziku i upravo ovu zgradu muzičke škole. 
“Ja sam presretna da je naša škola ponovo zablistala, za mene prvi put u životu”, kaže Romanić. “Pretpostavljam da me majka kao bebu unijela prvi put u zgradu 1976. godine, jer moj otac Teodor je bio profesor dirigovanja na Muzičkoj akademiji. Ta zgrada je za mene čitav moj život, uvijek predivna, puna života i ne mogu tačno da se sjetim kako je izgledala kada sam je prvi put vidjela, a obzirom da tamo ulazim svaki dan, promjene se nisu vidjele do sada kada je konačno napravljena nova fasada”.
Presvučena u vedru žutu boju, sada se zgrada Muzičke škole ističe na uglu dvije pretežno sive uske ulice što je tokom dana prometno raskršće kud često prolaze taksi i dostavna vozila vezana za obližnju pijacu Markale i priključak na glavnu gradsku saobraćajnicu.

Neizvijesno je kada će škola, obnovljena i spremna, moći da primi nazad svoje đake. Više od 1.000 učenika, studenata, nastavnika, roditelja i ostalih radnika obično svakodnevno ulazi u zgradu u kojoj djeluju Muzička akademija i osnovna i srednja škola, koja predstojeće školske godine obilježava sto godina postojanja te institucije. Romanić kaže da očekuje oduševljenje učenika kada se vrate, a nada se da će unapređenja privući i nove kandidate da uživaju učeći, svirajući i stvarajući muziku u “hramu muzičkog obrazovanja”.

Građevinski radovi, koji su trajali više od godinu dana, implementirani su kroz projekt Razvojnog programa Ujedinjenih nacija (UNDP) Zeleni ekonomski razvoj (GED), a finansijski su najvećim dijelom, podržani od Ambasade Švedske i Ministarstva prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo, a dijelom od Općine Stari Grad Sarajevo, Gradske uprave Grada Sarajeva te Ministarstva kulture i sporta Federacije BiH. GED projekt ima za cilj kreirati uslove za investicije u energetsku efikasnost, doprinijeti zaštiti okoliša i ekonomskom razvoju zemlje.

Stara škola u novom izdanju

Kristina Mandić se već 12 godina bavi baletom, a nižu muzičku je upisala uporedo sa šestim razredom redovne osnovne škole. Do danas je već nastupala na sceni Narodnog pozorišta u Sarajevu u predstavama poput Omer i Merima, Krcko Oraščić i Uspavana ljepotica. Iako je još uvijek srednjoškolka, kaže kako je za nju veliko da ima priliku da uči i nastupa sa profesionalnim belerinama i baletanima. Dodaje kako je balet teška fizička aktivnost koja zahtijeva jako puno znoja i boli. Da bi se to postiglo, potrebni su, između ostalog, određeni temperaturni uvjeti.

“Nama je zimi često bilo prehladno, a tijelo se teško zagrije na niskim temperaturama. A nama je zagrijavanje ključno u sprečavanju povreda. Isto tako ljeti je teško raditi fizičku aktivnost na velikim vrućinama. Zato mislim da će nova fasada olakšati rad u budućnosti. Mislim da će se i drugi učenici složiti sa mojim mišljenjem, jer u normalnim okolnostima mi provodimo jako puno vremena u školi i mislim da je bitno da učimo u dobrim i kvalitetnim uvjetima”. 

Zgrada u koju je ulazila prethodnih sedam godina više nije siva i oronula. Jedna od tri učenice završne godine Smjera baletski igrač, kaže kako je upis u tu srednju školu utvrdio njen izbor da se baletom želi baviti profesionalno. Za sada se nada da će četvrti razred moći pohađati u školi, a ne kroz online nastavu. 

U međuvremenu, direktorica škole najavljuje i dodatne radove na zamjeni i modernizaciji kotlovnice i sistema grijanja u školi, a nada se i skorom renoviranju koncertne sale “Cvjetko Rihtman” za koju kaže da je idealna za održavanje koncerata kamerne muzike i drugih događaja i koja ima gledalište od 150 mjesta.