Dobra vijest za radnike sa najnižom platom u Republici Srpskoj na kraju će se, po svemu sudeći, odraziti na sve građane. Negativno. Sve je počelo u oktobru prošle godine teatralnom najavom federalnog ministra razvoja i preduzetništva Vojina Mijatovića.

„Službeno mogu reći da od 1. januara 2024. godine Federacija BiH kreće sa primjenom velikog seta fiskalnih zakona. Imaćemo najveću minimalnu platu u regiji u iznosu od hiljadu maraka“, rekao je Mijatović, što je izazvalo reakciju vlasti u drugom entitetu, koja je odmah najavila za 50 maraka veću platu od tog iznosa.

„Bilo bi veoma dobro da poslodavci već narednih dana, zajedno s predstavnicima vlasti, počnu kreirati rješenja kako da i vlastitim doprinosom omoguće da od početka sljedeće godine 1.050 KM bude i isplaćivano“, predložio je predsjednik RS Milorad Dodik, što je izazvalo gnjev poslodavaca, a radost sindikata.

Tri mjeseca kasnije, rezultati nisu onakvi kakve je vlast očekivala. S obzirom da se poslodavci i vlada u RS nisu mogli dogovoriti o iznosu najniže plate, vlada je samostalno donijela odluku o povećanju sa 700 na čak 900 maraka. Vlast u Federaciji Bosne i Hercegovine nije usvojila najavljeni „veliki set fiskalnih zakona“, već povećanje najniže plate sa 569 na 619 maraka. To je raskrčilo put poslodavcima u RS da počnu razmišljati o preseljenju posla u drugi entitet.

„Sigurno je da je ta populistička igra o minimalnoj plati plod političke ujdurme vladajućih stranaka u oba entiteta. Jedino što su u Federaciji bili razumni i analizirali situaciju prije nego što su donijeli odluku, što nije slučaj u Banjaluci“ kaže ekonomista Zoran Pavlović, upozoravajući da neke firme već sele svoje poslovanje u Federaciju.

„Doradni poslovi, niskoprofitabilna aktivnost, izvozno dogovorena i orijentisana, ne može da izdrži dodatne troškove. A ako neko misli da proglašavanjem minimalne plate može da dobije glasove i zadivljuje narod u ovakvoj ekonomskoj situaciji, taj nema pojma šta je realni život“, kaže Pavlović.

Da vlada niti ljudi koji sjede u njoj nema pojma, slažu se i poslodavci u Republici Srpskoj koji su i prije konačne odluke vlade upozoravali da će mnoge manje firme biti primorane da ugase proizvodnju ili da se preregistruju u Federaciji BiH. Veći minimalac znači i veća opterećenja na platu koja se moraju izdvojiti za poreze i doprinose, a to znači ili otpuštanje radnika ili povećanje cijena proizvoda, što se na kraju već dešava.

Predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS Saša Trivić upozorio je prije konačne odluke vlade da bi povećanjem najniže plate na 1.050 maraka čistačica u sistemu obrazovanja imala toliki iznos plate, dok bi nastavnik primao 1.200 maraka.

„Ovo je mjera koja je usmjerena na krpljenje budžetskih rupa, a ne prema radniku. Politika je donijela odluku, nek snosi posljedice za to“, rekao je Trivić, ironično poručivši vladi u nekoliko navrata da poslodavci neće imati ništa protivi da se minimalac poveća na dvije hiljade maraka.

„Ova bitka za najnižu platu je ustvari bitka kako doći do što većih poreskih prihoda, pošto nedostaje sredstava u budžetu“, rekao je Trivić.

Nakon dizanja bune od strane poslodavaca i prijetnje da će preregistrovati firme u drugom entitetu, oglasio se i predsjednik RS Milorad Dodik, koji je nakon lažnog voleja Vojina Mijatovića od hiljadu maraka, kako se može čuti u ocjenama analitičara, zabio privredni autogol.

„Želim da privrednici uspješno posluju, ali to ne može ići preko leđa radnika. Populističke izjave koje imaju prizvuk ucjene, ne mogu pomoći nikome. Oni koji misle da im je bolje u Federaciji i time prijete, slobodno im je putovanje, a mi im ni prijetnju time nećemo oprostiti“, poručio je Dodik, ističući da Republika Srpska i dalje pruža nabolje uslove za poslovanje.

Dogovora još nema ni nakon što se Dodik sastao sa poslodavcima, iako je vlada pregovarač u postupku. Međutim, s obzirom da nije konsultovana u vezi sa idejom o povećanju najniže plate, sada se nastavljaju i pregovori sa predlagačem.

„Visina najniže plate od 900 maraka je nešto što se neće mijenjati. Tragamo da pomognemo svima kao što je drvna ili tekstilna industrija, industrija obuće, gdje se zapošljava najveći broj radnika. Mi ne možemo da snosimo odgovornost za smanjene narudžbe iz inostranstva“, rekao je Dodik.

Upravo tekstilna industrija i obućari imaju najviše problema. Nerealno povećanje minimalca prijeti da uništi čitav sistem.

„Utvrđivanje najniže plate 25. decembra je bilo pogubno i katastrofa jer nismo mogli ni pripremiti naše poslovne partnere“, kaže direktor tvornice za proizvodnju obuće „Bema“ iz Banjaluke Marinko Umićević, koji kao glavni problem ne ističe preseljenje proizvodnje u Federaciju, već prelazak poslovnih partnera u ovaj entitet.

„A to je još gore. Tamo su uslovi bolji za njih zbog jeftinije radne snage. I sada smo došli u situaciju da moj poslovođa koji ima platu 1250 maraka, zarađuje nešto malo više od nekvalifikovanog radnika koji je do sada imao 750. To je neodrživo“, kaže Umićević.

Zbog takvog stanja prognoze nisu dobre. Čak i da firme ostanu da posluju u Republici Srpskoj u ovakvim uslovima, cijena proizvodnje se mora povećati što će odbiti poslovne partnere koji žele jeftiniji proizvod. Ako ovom dodamo i rast cijena krajnjem korisniku i ukupni rast inflacije, gubitak radnih mjesta je neminovan.

„U ovoj situaciji ko god bude mogao papirološki da se prebaci, da bi plaćao minimalac 619 maraka, umjesto 900, on će to da uradi. Republika Srpska će zbog toga da izgubi između pet i deset hiljada radnih mjesta“, zaključuje Pavlović.

Minimalac u Republici Srpskoj u ovom trenutku je najveći u regionu, a ispred su samo zemlje EU, Hrvatska (1095 maraka) i Slovenija (2352 marke). U Srbiji on iznosi 787 maraka, dok je u Sjevernoj Makedoniji 639, a u Crnoj Gori 880 maraka, prenosi Biznis.ba.

(Ajdin B.)