Primarni fokus za sada su pregovori o taocima koji su u toku u Kataru, koji se ponovo kreću u visokoj brzini, a očekuje se da će šefovi CIA-e i Mossada, William Burns i David Barnea, doletjeti u Dohu danas.

Američki nacrt rezolucije osmišljen je tako da pruži osjećaj hitnosti tih razgovora. To također predstavlja pokušaj administracije Joea Bidena da održi pritisak na Hamas dok nastoji da povrati međunarodni kredibilitet i popravi veze sa saveznicima nakon tri veta na rezolucije UN-a o prekidu vatre.

Posljednji veto uložen je 20. februara na rezoluciju koju je predložio Alžir. U to vrijeme je američki izaslanica u UN-u Linda Thomas-Greenfield insistirala na tome da bi bezuvjetni prekid vatre mogao poremetiti pregovore o sporazumu o taocima, koji je Washington prikazao kao najbolji način za održivo primirje. Američka misija pri UN-u je podijelila alternativni tekst u kojem Vijeće sigurnosti “podvlači svoju podršku privremenom prekidu vatre u Gazi što je prije moguće, na osnovu formule oslobađanja svih talaca“.

Međutim, od tada je prošlo mjesec dana. Nije bilo dogovora o taocima i Gaza je skliznula mnogo dalje ka apsolutnoj katastrofi, a panel stručnjaka UN-a upozorava da je glad neminovna. SAD se, u međuvremenu, bore da izbjegnu optužbe za saučesništvo u toj katastrofi.

Nova verzija nacrta rezolucije objavljena u četvrtak ujutro i “određuje imperativ trenutnog i trajnog prekida vatre kako bi se zaštitili civili na svim stranama, omogućila isporuka osnovne humanitarne pomoći i ublažile humanitarne patnje, te ka tom cilju nedvosmisleno podržava tekuće međunarodne diplomatske napore da se osigura takav prekid vatre u vezi sa oslobađanjem svih preostalih talaca”.

Kako navodi Guardian, ovo predstavlja nešto oštriji jezik. Koristi se riječ “neposredno”, a veza s talačkim dogovorom nije toliko čvrsta. “Ka tom cilju” ima određenu nejasnoću oko toga da li je sporazum od suštinskog značaja, a ne samo od pomoći, u osiguravanju prekida vatre.

Nijanse odražavaju tanku liniju po kojoj SAD još uvijek pokušavaju hodati, nastojeći da povrate vodstvo po tom pitanju u UN-u, istovremeno držeći pritisak na Hamas da dogovori ograničeni sporazum kojim bi se razmijenilo 40 najranjivijih talaca za šestonedjeljnu pauzu.

Dakle, rezolucija ne zahtijeva direktno prekid vatre, već jednostavno “određuje imperativ” da do toga dođe. Antony Blinken, koji je u posjeti arapskim prijestolnicama, dao je sve od sebe da naglasi vezu između primirja i sporazuma o taocima.

Međutim, nacrt rezolucije ostavlja prostor za manevrisanje za SAD ako pregovori o taocima ne uspiju, a to nastavlja pritisak na Izrael da prihvati šestosedmično primirje i da se konačno uozbilji u pogledu protoka pomoći u Gazu.

U svojoj nedavnoj retorici, američki zvaničnici, kao što je šefica Agencije Sjedinjenih Država za međunarodni razvoj, Samantha Power, jasno su stavili do znanja da će Izrael snositi primarnu odgovornost za glad ako ne promijeni nivo humanitarnog pristupa.

Power, Thomas-Greenfield i Blinken su sedmicama pokušavali da gurnu Bidena ka pozivu na prekid vatre, ali predsjednik je povjerovao u dogovor o taocima, gledajući preko ramena na štetu koju bi izraelski premijer Benjamin Netanyahu mogao da mu nanese u izbornoj godini.

Predsjedavajući Predstavničkog doma, republikanac Mike Johnson, rekao je u četvrtak da namjerava pozvati Netanyahua da se obrati na zajedničkoj sjednici Kongresa.
Posljednji put kada se to dogodilo, 2015. godine, na poziv prethodnog republikanskog predsjednika, Netanyahuovo pojavljivanje na Capitol Hillu viđeno je kao stranački napad na američke nuklearne pregovore s Iranom i Bijelom kućom Baracka Obame, koja u početku nije bila konsultirana u vezi s pozivom.

Prijetnja Bidenu sada je to što ga Netanyahu predstavlja kao podržavatelja terorizma gurajući Izrael na prekid vatre, dozvoljavajući izraelskom lideru da okrivi američkog predsjednika za neuspjeh u eliminaciji Hamasa.

Novo istraživanje istraživačkog centra Pew sugerira da Amerikanci još uvijek općenito podržavaju Izrael, pri čemu 58% kaže da država ima valjane razloge za borbu protiv Hamasa, a 38% kaže da je izraelsko vođenje rata prihvatljivo, u poređenju sa samo 34% koji kaže to je bilo neprihvatljivo.

To bi se moglo promijeniti kako se uvjeti u Gazi dalje pogoršavaju, ali ako čeka da se javno mnijenje SAD-a promijeni prije nego što iskoristi punu mjeru američke poluge, Biden će riskirati da dijeli saučesništvo u gladi koja se sada širi prema 2,3 miliona ljudi koji gladuju i pod opsadom.

(Erna H.)