Ovo je prvi put da se prodaje skelet ovog dinosaurusa u Evropi.

Kupljeni primjerak opisan je kao jedan od spektakularnijih skeleta Ti reksa, dugačak 11,6 metara i visok 3,9.

Međutim, naučnici su zabrinuti zbog sve većeg broja fosila dinosaurusa koji su u privatnom vlasništvu.

Nedavna aukcija skeleta Ti reksa nije prva, a nije ni najveća svota novca koja je izdvojena za fosil dinosaurusa, ali su ovakve prodaje retke.

Aukcija skeleta Ti reksa koja je dostigla cifru od 25 miliona dolara je prekinuta jer su se pojavile sumnje odakle su dijelovi došli.

Skelet je nazvan 293 Triniti jer je sastavljen od 293 kostiju tri različita dinosaurusa iz američkih nalazišta u Montani i Vajomingu pronađenih između 2008. i 2013.

Većina skeleta dinosaurusa koji se prodaju na aukciji su delimično sastavljeni od odlivaka ili zamjene, ali više od polovine 293 Triniti je prava kost, što je relativno visok procenat.

Prodat je u aukcijskoj kući Koler u Cirihu.

U intervjuu za portal kompanije, doktor Hans-Jakob Ziber iz Muzeja dinosaurusa Athal u Švajcarskoj, opisao je Triniti kao „posebnu zvijer".


„Postoji samo 20 ili 30 dobrih skeleta Ti reksa na svetu, a ovaj je jedan od većih i boljih", rekao je on.

Posebno je dobro očuvana lobanja Ti reksa.

Skelet dinosaurusa ostaće u Evropi, rekao je portparol aukcijske kuće.

Koler se nada da će to biti javno izloženo, ali u ovoj fazi nije jasno kakvi su planovi vlasnika.

Profesor Stiv Brusat, stručnjak za dinosauruse sa Univerziteta u Edinburgu, rekao je za BBC Njuz da je zabrinut što sve veći broj primjeraka dinosaurusa dospjeva u privatne kolekcije.

„Većina muzeja ne može da se takmiči sa dubokim džepovima oligarha i super bogatih", rekao je on.

„Ono što me brine je da ovi veoma retki skeleti dinosaurusa, koji su naučno veoma vrijedni i važni za edukaciju i javnost, nestaju u trezorima privatnih kolekcionara što znači da nisu dostupni za javno izlaganje."

Ali dr. Denis Hansen iz Zoološkog muzeja u Cirihu rekao je da vjeruje da mnogi primjerci dinosaurusa u privatnom vlasništvu na kraju budu dostupni javnosti.

„Ja to vidim na isti način kao i umjetnost. Istoričari umjetnosti bi voljeli da svaka važna slika bude dostupna javnosti, ali iskustvo pokazuje da prije ili kasnije ona završi u javnom domenu", prenosi Oslobođenje. 


(A.R.)