Prof. dr. Sabina Silajdžić: "Nikog ne treba da čudi što, do sada, ovakva odluka i ovaj omjer rasta plata nije viđen u ekonomskoj istoriji. Ali mi smo po mnogo čemu posebni. Valjda"
"Rast minimalne plate je poželjan i neophodan. Međutim način na koji to treba biti urađeno, je pitanje znanstvene provinijencije, i ne smije biti ispolitizirano"
Donošenje Uredbe o povećanju minimalne plate na području Federacije Bosne i Hercegovine otvorilo je Pandorinu kutiju i pokrenulo lavinu reakcija. Mišljenja su podijeljena. Dok s jedne strane prosječan građanin u ovim ekonomsko neizvjesnim vremenima podržava odluku Vlade, s druge struka kritikuje i upozorava na dugoročne posljedice ovako ishitrene odluke. Koje su to posljedice, koliko su opasne kao i šta ova Uredba znači za cijelokupan ekonomski sistem Federacije, samo su neka od pitanja na koje je odgovore za Source.ba dala prof. dr. Sabina Silajdžić, redovni profesor iz oblasti međunarodne ekonomije i razvoja na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
Kako komentarišete odluku Vlade FBiH o donošenju Uredbe o povećanju minimalne plate na području FBiH?
"Postojeća Uredba o minimalnoj plati je sa ekonomskog stajališta neosnovana, ali i sa socijalnog. Gledano sa čisto teorijskog stajališta primjena ove Uredbe je, nažalost, uporediva sa sistemskim šokovima u ekonomiji, poput "egzogenih šokova". Zašto očekujemo efekte sistemskih razmjera? Rad je osnovni input svim ekonomskim aktivnostima, a troškovi rada osnovni parametar ukupne efikasnosti. U ekonomijama na niskom nivou produktivnosti - industrijskog i tehnološkog razvoja kao što je BiH - iznenadno povećanje cijene rada ima dalekosežne posljedice što ćemo sagledavati kroz primjenu ove Uredbe uzimajući u obzir:
1. omjer rasta troška bruto plate po radniku predviđen ovom Uredbom, a koji iznosi 65% što je nezapamćeno u ekonomskoj istoriji,
2. broj uposlenih u realnom sektoru koji će biti obuhvaćen ovom Uredbom - oko 270 000 radnika, a što čini više od 2/3 od ukupno uposlenih u realnom sektoru,
3. strukturu preduzeća po veličini, u kojoj mikro i mala preduzeća čine više od 3/4 od ukupno registriranih poslovnih subjekta u FBiH, a koje po sili brojeva, ne mogu nositi očekivan omjer rasta fiksnih troškova do kojeg će doći primjenom ove Uredbe. Ako tome dodamo da mala i srednja preduzeća čine više od 99% registriranih to je još jedan razlog za zabrinutost, jer veličina preduzeća je ključni faktor koji određuje interni sposobnost premoštavanja troškovnih rizika, i inih finansijskih izazova.
4. činjenicu da se konkurentna sposobnost prerađivačkog sektora u FBiH u značajnoj mjeri zasniva na relativno niskim troškovima radne snage, dok pojedine djelatnosti svoju izvoznu performansu baziraju na relativno niskim troškovima energije (struje), ali i rada. Učešće troškova plata u ukupnim rashodima se za pojedine djelatnosti kreće u rasponu od 40-60 posto.
5. nizak nivo prosječne dodajne vrijednosti po radniku, a koji je karakterističan za proizvodne i uslužne djelatnosti, te velike razlike u nivou produktivnosti i ostvarene dobiti, jasno ukazuje da prostor za povećanje minimalne neto plate je visoko zavisan o specifičnostima svake djelatnosti.
Posljedično svemu ovomu, linearno povećanje troškova rada, koje je predviđeno ovom Uredbom, a bez prethodnog sagledavanja efekata na pojedine djelatnosti, je primjer neodgovornog upravljanja.
Sve gore pomenuto, govori u prilog očekivanom sistemskom efektu, čije razmjere ćemo sagledavati u periodu pred nama", istakla je prof. dr. Silajdžić.
Kakve će ekonomske implikacije ta odluka proizvesti na makro nivou?
"Svaka reforma tržišta rada, se naziva strukturnom reformom. Zašto? jer posljedično provedbama ovih reformi se utiče na ekonomsku strukturu preko tržišta rada. Problem ove Uredbe leži u činjenici da nije smjelo doći do povećanja neto plata, bez prethodnog smanjenja ukupnog poreskog opterećenja rada u Federaciji, koji je nužno trebao biti smanjen sa postojećih preko 70%, na željeni "nivo", odnosno na nivo kojim bi se osigurao neutralan efekat na rast troškova rada, a po osnovu smanjenog ukupnog poreskog opterećenja u uslovima povećanja minimalne plate. Nepojmljivo je, neodrživo i neviđeno igdje u svijetu, da na svakih 100 KM koje radnik zaradi, država uzme 70km po osnovu doprinosa i poreza i naknada na rad! U tome je cijeli problem - država, to jest Vlada Federacije se mora odreći koeficijenta 1.7, u korist i radnika i realnog sektora!
Set fiskalnih zakona trebao je dovesti do smanjenja poreskog opterećenja rada, čime bi se otvorio prostor za osnovan rast minimalne plate ! Sve ostalo, odnosno ova Uredba, je poigravanje sa životima ljudi, doslovce! Neki radnici će ostati bez posla, neki poslodavci bez izbora prihoda, i to je jedna od efekat koji očekujemo.
Pomenuto na stranu, strukturni efekti i poremećaji koje ova Uredba može izazvati su dugoročne prirode, i to je ono što nas najviše zabrinjava. Ako govorimo o instantnom, ili o kratkoročnim efektima koje će ova Uredba izazvati, onda vrijedi spoznati, da će trošak rasta bruto plata biti u značajnoj mjeri preusmjeren na potrošača. Drugim riječima, doći se do instantnog rasta cijena svih proizvoda sa etiketom "proizvedeno u Federaciji". Očekivani rast cijena proizvoda je značajan, osobito veliki rast se očekuje u prehrambenoj industriji - čak i do 25% kako je najavljeno za pojedine životne namirnice!? Očekivani rast cijena nikog ne treba da čudi, jer je rast troška bruto plate radnika, koji je predviđen ovom Uredbom, u rasponu i omjeru od 65% - "udar" koji je poput egzogenog šoka. Šokovi u ekonomiji nastaju silama tržišta, a mi smo na tom nivou bahatosti i neznanja da smo sposobni sami sebi kreirati "šok" silom zakona, što je nepojmljivo i neviđeno do sada.
Zašto rast cijena? Prilagođavanja firmi rastu fiksnih troškova ,po definiciji idu na teret potrošača, izazivajući inflatorne skokove. To je ono što nas zabrinjava ako govorimo o trenutnim poremećajima koje će primjena ove Uredbe izazvati i koje je izazvala, počev sa 1.1.
Kako će rasti cijena uticati na životni standard ovisi o razmjerima i duljini stope inflacije. Zasigurno, rast cijena uvijek pogađa najosjetljivije kategorije stanovništva. Nadalje, da li će doći do gubitka konkurentnosti koji može izazvati početak recesionog ciklusa usljed zatvaranja i gašenja određenih proizvodnih aktivnosti, ne znamo! Na tome, na iznalaženju dijela odogovora na ovo pitnanje intenzivno radimo - zasad smo u fazi prikupljanja podataka i informacija kako bi smo barem preliminarno sagledali efekte na pojedine djelatnosti.
Konačno, važno je shvatiti da će primjena ove Uredbe imati direktan uticaj na dinamiku rasta zaposlenosti i novog zapošljavanja. Zasigurno ovdje očekujemo negative implikacije, što će značiti da može doći i do rasta nezaposlenosti, i ujedno usporene dinamike rasta zaposlenosti i u budućnosti. Rast zaposlenosti je najbitni faktor koji određuje održivost penzionog sistema, ali i kvaliteta zdravstva. O daljnjim strukturnim efektima, trenutno ništa ne znamo, osim što naslućujemo da učinjena šteta može biti trajna i nepovratna. Upravo sve ovo i jeste ključni razlog zašto tvrdimo da je ova Uredba s ekonomskog stajališta neosnovana!
Donositi Odluke koje imaju strukturne i sistemske efekte na ekonomiju, na način kako je to učinila Vlada Federacije, bez prethodnih analiza, ad hoc, sa ovim omjerom rasta plate, je, vjerujte mi nepojmljivo, nezapamćeno, neshvatljivo, i izvan svake zdrave pameti.
Rast minimalne plate je poželjan i neophodan. Međutim način na koji to treba biti urađeno, je pitanje znanstvene provinijencije, i ne smije biti ispolitizirano", upozorava prof. dr. Silajdžić.
Da li je problem u "tajmingu" donošenja odluke ili u samoj odluci?
U svemu je problem, jednostavno govoreći. Kao prvo, vrijedi shvatiti da se pitanje minimalne plate ne definira Uredbom, već zakonima, i da je ovaj način vladinog intervencionizma na tržištu nezapamćen i neosnovan, ako govorimo o principima upravljanja tržištem rada. Uredba je mjera koja najčešće podrazumijeva djelovanje usljed "vanrednih okolnosti", u slobodno tržišnom sistemu koji odražava princip minimalne uloge države. Drugo, sadržaj ove Uredbe implicira rast troškova bruto plate od 65%, a koji je po definiciji neodrživ obzirom na predviđen omjer rasta. To je sila brojeva, i nikog ne treba da čudi što smo svi u šoku, u nevjerici. Neodrživost u ovom smislu govoreći, nužno ne znači, bankrot firmi! Neodrživost znači i urušavanje perspektiva rasta i razvoja. Stoga, nikog ne treba da čudi što do sada, ovakva odluka i ovaj omjer rasta plata, nije viđen u ekonomskoj istoriji. Ali mi smo po mnogo čemu posebni. Valjda", kaže prof. dr. Silajdžić.
Vojin Mijatović je na svom profilu objavio kalkulaciju u kojoj ovu odluku pravda neznatnim porastom stope doprinosa. Koliko je to zaista realno?
Iskreno, ne želim uopće komentirati "igru brojeva" koju nam prezentiraju, uključujući i Mijatovićev prikaz neznatnog rasta prihoda po osnovu doprinosa, jer su posve irelevantni! Sve što nastojimo problematizirati i dovesti i vezu sa primjenom ove Uredbe, je nešto što nam je Vlada Federacije trebala predočiti u Regulatory Impact Assesment, mnogo prije donošenja ove Uredbe. No dobro.
Pomenuti brojevi i ministra Mijatovića, i Hrnjića, i indikatori koje predočavaju nemaju nikakve veze, sa procjenom efekata na održivost i konkurentnost poslovnih subjekata u Federaciji, te ih smatram tužnim svjedočanstvom o neznanju i bahatosti na osnovu koje su donijeli ovu Uredbu", ističe prof. dr. Silajdžić.
Minimalna plata raste. Koliko je realno očekivati srazmjeran porast i ostalih primanja i ukoliko se to ne desi do čega bi to moglo dovesti?
Linearni rast minimalne neto plate, značiti će rast i ostalih plata, što će prouzročiti kaskadni efekat na daljnji rast cijena, zbog daljnjeg rasta troškova rada. Mogućnost inflatorne spirale nije isključena, sve ovisi o psihološkom faktoru, i drugim strukturnim efektima koje će ova Uredba izazvati. Da pojasnim, inflatorna spirala je nešto poput vrtlogavog rasta cijena, začaranog kruga kontinuiranog rasta cijena, u kojem značajnu ulogu igra faktor neizvjesnosti i destabilizacije tržišnih parametara. Nije realno očekivati destabilizaciju na osovu ove Uredbe, jer očekujemo tržišne prilagodbe u stabilizaciji cijena u narednih pola godine. Međutim, ukoliko efekti na konkurentu sposobnost značajnog dijela prerađivačkih sektora prouzroče smanjenje obima proizvodnje i izvozne aktivnosti, onda možemo očekivati dodatni rast cijena pojedinih proizvoda.
Ono što posebno zbrinjava i što je sa moralnog aspekta nedopustivo i neprihvatljivo, je rast cijena plata u javnom sektoru, koji će uslijediti po osnovu primjene ove Uredbe. To je odista, neprihvatljivo u datim okolnostima prebacivanja tereta rasta minimalne plate na realni sektor. Kad se poigrate brojevima, da pokušate procijeniti šta će se sve "odigrati" na nivou budžeta Federacije, onda vam postane mučno od svega, od sve nepravde i neosjetljivosti na nepravdu, obmanjivanja javnosti i neodgovornosti na strani Vlade Federacije.
Umjesto ove Uredbe, Vlada može i treba donijeti Uredbu o minimalnom dohotku radnika, koji će ispuniti željeno na način da će svaki radnik u FBIH imati minimalna primanja od 1000, pa moguće i do 1200 KM, a da se, pri tom izbjegnu svi gore pomenuti rizici, i sistemski efekti.
Na Vladi Federacije je što će učiniti. Vjerujem u dobre namjere i da će zdrav razum, na posljetku, ipak prevladati", zaključila je prof. dr. Sabina Silajdžić.
Novinar: Amer A.