Grupa naučnika sa Univerzitetu u Utrechtu usmjerila je svoju pažnju na mediteransku regiju i njenu geološku prošlost.

Tamo vlada geološki nered: sve je zakrivljeno, slomljeno i naslagano, objasnio je u izjavi glavni istraživač Douwe van Hinsbergen, profesor globalne tektonike i paleogeografije na Odsjeku za nauku o Zemlji Univerziteta u Utrechtu. U usporedbi s ovim, Himalaje, na primjer, predstavljaju prilično jednostavan sistem. Tamo možete pratiti nekoliko velikih rasjeda na udaljenosti većoj od 2.000 kilometara.

Naučnici su tokom proučavanja tektonike kontinentalnih ploča sastavili nove modele u koje su uključili nove podatke i, istražujući područje od Španije do Irana, otkrili da je južna Evropa smještena na vrhu dijela kontinentalne kore veličine Grenlanda. Taj se dio odvojio od Afrike prije više od 200 miliona godina.

Zaboravite Atlantidu. Veliki broj turista svake godine provodi odmor na izgubljenom kontinentu Velikog Jadrana, a da toga nije ni svjesno, navodi se u saopćenju za javnost.


Kako su napisali u studiji objavljenoj u časopisu Gondwana Research, većina "izgubljenog kontinenta" zapravo je potonula, a preostali dijelovi, posebno sedimentne stijene, sad čine planinske lance Apenina, dijelove Alpa, Balkana, Grčke i Turske.


Većina planinskih lanaca koje smo istraživali potječe s jednog kontinenta koji se odvojio od Sjeverne Afrike prije više od 200 miliona godina, dodao je Van Hinsbergen, prenosi Zimo.
Kako bi pronašli kontinent, u napredni softver za rekonstrukciju tektonskih ploča, GPlates unijeli su hiljade informacija o kretanju ploča, linija rasjeda i magnetizmu u stijenama. A potom su krenuli sa skidanjem slojeva sve do razdoblja trijasa, prije otprilike 240 miliona godina. Naime, upravo se tada "Veliki Jadran" počeo razvijati kao zasebni kontinent.

Jedini preostali "vidljivi" dio kontinenta, ističe Van Hinsbergen, nalazi se u dubinama Jadranskog mora i proteže se od Torina do samog kraja "pete čizme" Italije. Ostatak komada kontinentalne ploče, koji je bio debeo oko 100 kilometara, "zaronio" je ispod južne Evrope u zemljin plašt, gdje ga još uvijek možemo pratiti seizmičkim valovima do dubine od 1.500 kilometara.



Subdukcija, poniranje jedne ploče pod drugu, osnovni je način na koji nastaju planinski lanci. Naše istraživanje je dalo velik broj uvida, također o vulkanizmu i potresima, koje već primjenjujemo drugdje. Možete čak do određene mjere predvidjeti kako će određeno područje izgledati u dalekoj budućnosti. Kratkoročno, tu su i ekonomski aspekti vezani uz istraživanje.


Ležišta rude i građevni materijali koji su vitalni za naše društvo nalaze se u planinskim pojasevima poput onih u istraživanom području. Geološki sistemi u kojima su ti resursi nastali fragmentirani su zajedno s planinskim pojasevima koje smo rekonstruirali. Rekonstrukcija je stoga korisna u potrazi za novim resursima", naglasio je.