Odnio je to kući i pokušao sve da je otvori, siguran da se unutar stijene nalazi zlatna gruda - ipak, Maryborough se nalazi u regionu Goldfields, gde je australijska zlatna groznica dostigla vrhunac u 19. vijeku.

Da bi otvorio svoje otkriće, Hole je pokušao sa stjenskom testerom, brusilicom, bušilicom, čak je stvar potopio u kiselinu. Međutim, ni čekić nije mogao napraviti pukotinu. To je zato što ono što je pokušavao tako teško da otvori nije bila zlatna gruda.

Kako je saznao godinama kasnije, bila je to rijedak meteorit, piše ScienceAlert.

“Imao je ovaj oblikovan, udubljen izgled”, rekao je geolog Melbournskog muzeja Dermot Henry za The Sydney Morning Herald 2019. godine.

“To se formira kada prolaze kroz atmosferu, tope se spolja, a atmosfera ih oblikuje.”

Nije mogao otvoriti ‘stijenu’, ali još uvijek zaintrigiran, Hole je odnio grudu u Melbournski muzej na identifikaciju.

“Pogledao sam mnogo stijena za koje ljudi misle da su meteoriti”, rekao je Henry za Channel 10 News.

Zapravo, nakon 37 godina rada u muzeju i pregleda hiljada stijena, Henry je rekao da su samo dvije od ponuda ikada bili pravi meteoriti.

Ovo je bila jedna od te dvije.

“Ako biste vidjeli stijenu na Zemlji poput ove, i pokupili je, ne bi trebalo da bude tako teška”, objasnio je geolog Melbournskog muzeja, Bill Birch, za The Sydney Morning Herald.

Istraživači su objavili naučni rad opisujući 4,6 milijardi godina staru meteoritu, koju su nazvali Maryborough po gradu blizu kojeg je pronađena.

Teži neverovatnih 17 kilograma (37,5 funti), a nakon što su koristili dijamantsku testeru da odsjeku mali komad, istraživači su otkrili da je njen sastav imao visok procenat gvožđa, što je čini H5 običnim hondritom.

Jednom otvorena, možete vidjeti i sitne kristalizirane kapljice metalnih minerala kroz nju, nazvane hondruli.

“Meteoriti pružaju najjeftiniji oblik istraživanja svemira. Vraćaju nas unazad u vrijeme, pružajući nam tragove o starosti, formiranju i hemiji našeg Solarnog sistema (uključujući Zemlju)”, rekao je Henry.

"Neki pružaju uvid u duboku unutrašnjost naše planete. U nekim meteoritima postoji ‘zvjezdana prašina’ starija čak i od našeg Solarnog sistema, koja nam pokazuje kako se zvijezde formiraju i evoluiraju da bi stvorile elemente periodnog sistema.

“Drugi rijetki meteoriti sadrže organske molekule poput aminokiselina; građevinski blokovi života.”

Iako istraživači još ne znaju odakle dolazi meteorit i koliko dugo bi mogao biti na Zemlji, imaju neka nagađanja.

Naš Solarni sistem je nekada bio vrtoglava gomila prašine i hondritskih stijena. Na kraju je gravitacija povukla mnogo ovog materijala u planete, ali su ostaci uglavnom završili u ogromnom asteroidnom pojasu.

“Ovaj posebni meteorit najvjerovatnije dolazi iz asteroidnog pojasa između Marsa i Jupitera, i izbačen je odatle udarcima asteroida jedan o drugi, a onda jednog dana udari u Zemlju”, rekao je Henry za Channel 10 News.

Ugljenično datiranje sugeriše da je meteorit na Zemlji između 100 i 1.000 godina, a bilo je nekoliko meteoritskih pojava između 1889. i 1951. godine koje bi mogle odgovarati njegovom dolasku na našu planetu.

Istraživači tvrde da je meteorit Maryborough mnogo ređi od zlata, što ga čini mnogo vrednijim za nauku. To je jedan od samo 17 meteorita ikada zabeleženih u australijskoj državi Viktoriji, i to je druga najveća hondritska masa, nakon ogromnog uzorka od 55 kilograma identifikovanog 2003. godine.

“Ovo je samo 17. meteorit pronađen u Viktoriji, dok je pronađeno hiljade zlatnih gruda”, rekao je Henry. 

(Erna H.)