Portal Crna Hronika je u toku jučerašnjeg dana dobio informaciju od uznemirene majke Anele P. iz Travnika, da je na njene dječake pucano iz automobila u travničkom naselju Kalibunar. Ispovijest potrešene majke prenosimo u cijelosti.


“Jutros oko 07.30 sati, moji dječaci (7 i 9 god), krenuli su u školu u naselju Kalibunar. Tom prilikom su u ulici Vlašićka uočili vozilo koje im se već na prvi pogled ucinilo neobičnim, zato jer je stajalo na sredini ceste. Jer smo ranije mnogo puta razgovarali o opasnostima koje vrebaju iz nepoznatih vozila, dječaci su zastali, plašeći se proći pored automobila koje je u pogonu, a stoji (bilo je par slučajeva pokušaja otmica djece na području općine Travnik i zato su oprezni).


Dok su razmišljali da li da se vrate nazad do kuće moje majke ili da nastave ići prema školi nekako zaobilazeći vozilo, iz istog je izvirila ruka s pištoljem koji je bio uperen u psića koji je trčkarao oko djece, i, na užas djece…začuo se hitac. Glasno su vrisnuli i počeli bježati nazad prema zgradi, pri tom su pretrčali ulicu kojom se inače vozači rado utrkuju. Sama sreća je bila da je ulica bila prazna.


Vrisak i pucanj je začula i moja majka koja je odmah istrčala onako, u pidžami. Prema njoj su dječaci potrčali i u šoku govorili: ne idi ti, pucat će i na tebe. Majka ih je uvela u kuću, smirila koliko je mogla, a zatim odvela u školu. Ja sam u to vrijeme bila na poslu, i, nista ne sluteći, oko 10.30. nazvala mlađeg sina koji u to vrijeme obicno stiže kući, pitajući ga uobičajeno, kako je bilo u školi…na što mi je dijete ispričalo šta se desilo. U nevjerici, tražila sam majku na telefon i pitala je šta se to desilo i zašto nije pozvala policiju ili barem mene obavijestila. Rekla je da je i ona bila u užasnom soku, te da nije znala da je trebala. Nije se ni sjetila, kako kaze, jer je u prvim momentima smirivala djecu, a nakon toga joj nije bilo dobro. Majka ima 66 godina.


Nakon što mi je mlađi sin sve ponovio, obavijestila sam PU Travnik (na broj 122, u 10.50.). Službenik koji se javio je rekao da će poslati patrolu do mjesta na kojem radim, pa da im ispričam sta se desilo. I dosli su…oko 12.20. U neki mali blok zapisali sve, nisu mi ponudili da ista potpisem, ali su uzeli moje podatke, kao i opis vozila iz kojeg je pucano. Radilo se o Golfu 6, plave boje (dječaci su to, oni se razumiju u marke vozila).


Kao jedna majka, šokirana sam, ogorčena, jer već mnogo puta dosad smo tražili prisustvo policijske patrole barem u vrijeme kad djeca odlaze u školu i vraćaju se iz iste. Prvo radi vozača koji jure neprilagodjenom brzinom, drugo upravo radi pokušaja otmica na području naše općine, a ovo sad…šta? Spremim dijete za školu, odem na posao i neko ga, onako usput upuca?


Ne znam da li su u policiji išta poduzeli vezano za pokušaj utvrđivanja vlasnika takvog vozila (a nije da imamo baš mnogo takvih u gradu pa i široj okolini). Na moj upit pri obavljanju razgovora s patrolom, rekli su mi da će me kontaktirati istražitelj…i to je bilo to.


Kako ću ja u ponedjeljak poslati djecu u školu? Kako ih uopšte pustiti čak i do prodavnice, jer i prodavnice su nam blizu tog mjesta gdje se pucnjava dogodila? Kako uopšte živjeti u ovakvom gradu, gdje opasnosti vrebaju jedna za drugom, kao na Divljem Zapadu? I kome se uopšte obratiti i tražiti sigurnost za našu djecu? Moji su bili oprezni pa su zastali, šta da je naišlo neko drugo dijete koje bi se, sigurna sam, našlo tačno na putanji ispaljenog metka? Ne bi bilo svjedoka…bilo bi još jedno mrtvo dijete koje je uništio sistem. A potencijalni ubica, kao i onaj otmičar, kao i svi oni koji jure tom ulicom, još uvijek su tu negdje” – kazala je za portal  Crna hronika Anela P., čiji puni identitet je poznat redakciji.