“Ostalo je još mnogo onih čije kosti nismo pronašli, kako ovdje tako i u drugim mjestima naše domovine. Zlo, koje ih je pobilo i koje šuti o njihovim lokacijama, još je živo i opire se pravdi. Nažalost, neke zvanične strukture vlasti kriju ga i štite; i podržavaju. Ovdje, i izvan naš zemlje. Ali, mi nećemo posustati u traganju za njima i nećemo posustati u proganjanju zločinaca. To je obaveza koju ćemo izvršiti, ako Bog da”, poručio je reisul-ulema Kavazović.

Njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti:

Braćo i sestre!

Dugo traje naša bol, dugo tragamo za svojim bližnjim koje su prije više od trideset godina zlikovci odveli iz njihovih kuća i mahala i pobili ih samo zato što su bili muslimani, a čija su tijela ostavili bogzna gdje, nastojeći zametnuti trag svoga zločina. Dugo ovo traje, a kraj se još ne nazire. Mnoge majke, očevi, braća i sestre svoju bol za voljenima odnijeli su sa sobom u mezar, ne dočekavši da ih isprate kako su željeli. Ali, Bog je pravedan sudija. On će njima dati naknadu za bol koju su trpjeli, a zlikovcima bolnu kaznu za ono što su uradili. Bože, neka bude po pravdi.

Danas ispraćamo ove četiri dženaze. Oni će se danas pridružiti svojoj braći i sestrama u ovom mezarju i ostati sa njima do Sudnjeg dana. Učini im, Bože, boravak prijatnim, a dovedi im i one preostale, za čijim ostacima još tragamo.

Braćo i sestre!

Mi smo prije nekoliko dana u Srebrenici sahranili još četrnaest svoje braće. Većina njih bili su mladi, u punoj snazi, trebalo je da životu podare mnogo dobro. Nažalost, zločinci su ih spriječili i nasilno im oduzeli život. Baš kao i ovima koje danas ispraćamo ovdje.

Braćo i sestre!

Nećemo očajavati, ni gubiti nadu. Kao vjernici vjerujemo u sudbinu i prihvatamo sudbinska određenja, nadajući se Božijoj nagradi za to. Ali ne prihvatamo zločince i nismo saglasni sa zlom koje su počinili. Zato ćemo tražiti svoje pravo i na ovom i na onom svijetu. Čestite ljude bosanskih Srba evo i danas molimo da nas, ako nešto znaju o mjestima na kojima se nalaze ostaci naših nevino ubijenih, braće i sestara, obavijeste o tome. Nećemo im to zaboraviti.

Kako god, mi ne posustajemo valja nam ići dalje, kretati se naprijed. U tom hodu trebamo biti oprezni i budni i koristiti se onim što će nam dati snagu i učiniti nas otpornim na izazove. Nekoliko stvari ne bi trebalo biti upitno nikome od nas. To su: jedinstvo cilja, moralno djelovanje i mobilizacija potencijala, uključivanje u procese koji idu u pravcu dosezanja cilja i pouzdavanje u Boga. Molim vas da se nastavimo kretati damo sve od sebe što možemo.

Srebrenica i Prijedor jesu mjesta našeg stradanja, ali ih zajedno sa našim komšijama možemo učiniti mjestima mira, nade i ohrabrenja za sve nas. Mjestima istine za žrtve i pravde za zločince i one koji ih štite i veličaju. Ako budemo vjerovali da nas samo istina može izbaviti, pronaći ćemo svoj put ka ozdravljenju.

Svi mi u Bosni i Hercegovini snosimo moralnu odgovornost za počinjeni zločin, a posebno u Srebrenici i Prijedoru. Molimo naše komšije da zajedno s nama pronađu snage u sebi, pa hrabro i javno stanu na stranu istine i pravde.

Braćo i sestre Krajišnici!

Nemojmo gubiti nadu niti klonuti duhom i ne sumnjajmo u snagu svoga naroda. No, gledajmo da se i vaša snaga nađe u njoj. Uzvišeni Allah kaže: Iza teškoće zbilja je lahkoća, razgala i rasterećenje!

U to ćemo se, ako Bog da, i uvjeriti. Samo trebamo raditi na tome i biti strpljivi.

(NAP)