Bijesni na arapske zemlje
“Ta pomoć je grebanje po površini, od arapskih i stranih zemalja ne tražimo ništa drugo nego da zaustave bombardiranje naših domova”, kaže El-Awad El-Dali (65) stojeći pokraj porušenih kuća.

Kao i mnogi Palestinci, i on misli da arapske zemlje nisu učinile dovoljno da podrže palestinsku stvar, a posebno ne one države koje su sklopile ugovore o normalizaciji odnosa s Izraelom.

“Želimo da zaustave bombardiranja ljudi koji pogibaju u vlastitim domovima”, rekao je.

Sjedinjene Države i Egipat dogovorili su s Izraelom dostavu pomoći u Gazu, a Bijela kuća je objavila da je dogovoren prolaz za 20 kamiona putem graničnog prijelaza Rafah sljedećih dana u nadi da će poslije slijediti i drugi.

Izrael je ponavljao da neće dopustiti dopremu pomoći u Gazu sve dok radikalni palestinski islamistički pokret Hamas, koji nadzire Gazu, ne oslobodi oko 200 talaca koje je oteo. Hamas je u munjevitom napadu na Izrael ubio i 1400 ljudi.

Većina stanovnika Gaze ovisila je o humanitarnoj pomoći i prije trenutačnog sukoba i, prema UN-u, stotinjak kamiona na dan dovozilo je pomoć za enklavu koja godinama živi u blokadi.

Od Hamasovog napada 7. listopada ubijeno je 3748 Palestinaca, a 12.065 je ranjeno u zračnim udarima, govore podaci ministarstva zdravstva iz Gaze.

Eksplozija u bolnici Al-Ahli
Bijes je zavladao nakon eksplozije u bolnici Al-Ahli al-Arabi u Gazi kasno u utorak navečer koja je, prema palestinskim izvorima, usmrtila 471 osobu. Izraelci i Palestinci međusobno se optužuju za taj napad.

Stanovnici Gaze izolirani su od svijeta i vrlo malo znaju o naporima međunarodne diplomacije da se sukob ublaži.

Na Hamasove napade Izrael je odgovorio još jačom blokadom Gaze i naredio da se milijun stanovnika preseli sa sjevera na jug kako bi on mogao uništiti Hamas, pokret koji vlada Gazom od 2007. Od tada su stanovnici Gaze preživljavali ratove između Hamasa i Izraela, a jednako i blokade, nestašice energenata, nezaposlenost i siromaštvo.

No ovaj je put drukčije jer je na Hamasov napad, 50 godina nakon Jomkipurskog rata, Izrael objavio najveći rat Hamasu te naredio milijunu ljudi da se presele na jug, pa stanovnici Gaze nemaju kamo.

Stisnute obitelji drže se na okupu kao da će im to jamčiti sigurnost koje nema.

“Moja se kuća srušila na mene. Umrla mi je kći, ona je bila blago naše obitelji. Vidite ovu djecu, bila su ranjena kao i ja, izvukli su nas. Tko je za to kriv?” pita Hoda Arafat, koja sada živi u šatoru.

“Jedna je žena vrištala ispod ruševina: spasite nas, spasite moju snahu, ona krvari.”

Nemaju se kome obratiti za pomoć.

“Želimo sigurnost, mi smo civili, nismo vojnici, djeca su na ulici, jedno, dvoje, troje, četvero male djece je na ulici, nema hrane ni vode, čak ni međunarodne zaštite ljudskih prava”, kaže Salwa Abu Taya držeći u rukama dijete.

“Sramota je da su djeca ostavljena na cesti, no recite mi tko je tome kriv? Gađaju nas i sele s jednog mjesta na drugo.”

“Mjesto tuge”
Bolnica Šuhada al-Aksa u središnjem dijelu pojasa Gaze je bez lijekova.

Ministarstvo zdravstva u Gazi te ministarstvo unutarnjih poslova i Hamas izvijestili su o intenzivnim izraelskim bombardiranjima kuća i cesta u noći na četvrtak. U četvrtak ujutro avioni su bombardirali i uništili tri visoka tornja u kojima su stanovale stotine obitelji te su ih natjerali u bijeg, navode mediji Hamasa.

U izbjegličkom logoru Jabalia ljude su probudili zvuci eksplozija i rušenja kuća. Spasilačke ekipe nastoje izvući ljude ispod ruševina, kažu medicinski izvori i očevici. Uspjeli su izvući dječaka i djevojčicu, oboje su živi.

Stanovnici Gaze kažu da su prostori na kojima se nekad slavilo postali mjesto patnje i straha.

“Ovo je bila dvorane za svadbe, za radost naših sinova i kćeri, sada ovdje spavamo, nemamo kamo”, kaže Amena Al-Kitnani. “To više nije mjesto radosti, nego mjesto tuge”, prenosi N1.

(Elmedina H.)