Kakvo je stanje konkretno u BiH, kakve su navike čitanja, posjete bibliotekama, te kako je tehnologija utjecala na sve to, pobliže nam je objasnila, u razgovoru za portal Source, Mr.sc. Edita Spahić, šefica Biblioteke na Prirodno-matematičkom Fakultetu u Sarajevu.

Na početku razgovora je istakla kako je kultura čitanja u BiH daleko od nestanka i da je treba podržati raznim projektima kako bi se još više poboljšala.

''Ljudi u Bosni i Hercegovini koriste biblioteke i čitaju knjige. To nisu uvijek klasici književnosti i broj korisnika biblioteka uvijek može i treba biti veći, ali postoji jedna kritična masa koja aktivno prati i zagovara čitanje, organizira razmjene knjiga, osniva književne klubove, pa makar i u komšiluku i na društvenim mrežama. Uglavnom, kultura čitanja u Bosni i Hercegovini je daleko od nestanka i treba je podržati projektima kao što je projekt Narodnog pozorišta Kultura na ulice! ili zagovaranje koje odlično radi direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, zatim Univerzitet u Sarajevu, Sveučilište u Mostaru i Kantonalna i univerzitetska biblioteka u Bihaću sa Nacionalnim danom svjesnosti o bibliotekama u Bosni i Hercegovini. Nadamo se da će se Društvo pisaca Bosne i Hercegovine, PEN i slične organizacije otvoriti javnosti svojim projektima i pridružiti se zagovaranju kulture čitanja i umjetnosti uopće, koje je u toku'', navela je.

Također je istakla da se navika čitanja stvara kao i sve druge navike, te da učitelji i bibliotekari imaju veliku odgovornost da djeci predstave svijet književnosti i samo čitanje.

‘’Navika čitanja se mora stvoriti, kao i sve druge navike, i to počinje u osnovnoj školi čitanjem lektira, koje su upravo zbog toga dio nastavnog plana i programa. Na časovima analize lektire uči se o vrijednosti i svrsi čitanja knjiga i ti časovi moraju biti pažljivo osmišljeni. Učitelji, nastavnici jezika i školski bibliotekari imaju obavezu da djeci kreativno i zanimljivo predstave svijet književnosti, a to je vrlo lako. Koliko su bili uspješni, to se vidi po njihovim učenicima i korisnicima: koliko njih je nastavilo čitati knjige. Ako je to mali broj, onda se mora mijenjati dosadašnja prezentacija književnosti. Velika odgovornost leži na njima, odnosno, na našim prvim susretima s književnosti’’, dodala je.  


                                                                                      (IOWA)

Utjecaj tehnologije

Kada je u pitanju razvoj tehnologije, kazala je kako se to nije negativno odrazilo na naviku čitanja, čak štaviše poboljšalo ju je.

‘’Razvoj tehnologije nije negativno utjecao na naviku čitanja, mislim da ju je čak i poboljšao. Knjige su dostupnije jer su sada i u e-formi (digitalizirane ili u audio obliku), lakše se razmjenjuju, nabavljaju, promoviraju, manji su troškovi izdavanja, nabavke i pohrane, izbor je veći, ne treba vam izdavač, koji često subjektivno bira koje knjige će izdati, može se prisustvovati promociji knjiga preko interneta, lakše je kontaktirati sa autorom – važno je prenijeti ideju, komunicirati, provocirati, postaviti pitanja, potaknuti na razmišljanje i rasprave u bilo kojem obliku, štampanom ili digitalnom, što jesu ciljevi književnosti, pa i biblioteka. Također je izbjegnuta cenzura i privilegija objavljivanja – ako nešto želite objaviti, možete to uraditi sami.’’

Također, razvojem digitalizacije, te pojave knjiga u e-formi doprinijelo je lakšoj dostupnosti knjiga, a samim tim i čitanju.

‘’Razvoj digitalizacije je poboljšao dostupnost publikacija, prije svega mislim na staru i rijetku knjigu, neknjižnu građu (karte naprimjer), specijalne zbirke, oštećene knjige, koje se štite tako što se omogućava pristup samo određenim istraživačima uz posebne dozvole. Sada su takve knjige zaštićene digitaliziranjem, a ujedno je omogućen pristup širem krugu korisnika i istraživača prvim izdanjima pojedinih knjiga, arhivskim i ekskluzivnim primjercima, kulturnoj baštini, koja, inače, pripada svima nama. Također, digitalizacija je omogućila efikasniju pohranu, pretragu i razmjenu informacija te uštedila prostor. S druge strane, korisnici i dalje traže štampano izdanje knjige kada su u pitanju udžbenici, beletristika, lektira, obično rečenicom “Ja imam ovu knjigu u PDF-u, ali da li imate štampanu verziju, lakše mi je učiti (čitati, pratiti) iz nje?” Da li korisnici žele štampanu knjigu ili će se zadovoljiti e-verzijom ovisi i o vrsti djela: ako je u pitanju poezija uzet će i e-verziju, ali za opsežniju prozu već traže štampanu verziju; udžbenike obavezno traže u štampanom izdanju, ali naučne i stručne radove, koji većinom moraju  biti napisani na 10 do 15 stranica, uzimaju u e-izdanju’’, istakla je.

Najveću pažnju privlači beletristika.

‘’Nažalost, najviše pažnje privlači beletristika, dok su klasici književnosti zapostavljeni. Također domaćim autorima je teže privući i zadržati pažnju, nego stranim autorima, iako pišu na istoj razini. U fakultetskim bibliotekama studenti prvenstveno traže udžbenike koji se nalaze na popisu ispitne literature, zatim diplomske i magistarske radove i doktorske disertacije, a rijetko proširuju vidike drugim djelima ili naučnim radovima. Puni kapacitet fakultetskih i specijalnih biblioteka koriste jedino nastavno osoblje i doktoranti’’, kazala je.

Budućnost bh. biblioteka i kulture čitanja

Također, osvrnula se na budućnost biblioteka u BiH, te kako će se sve odvijati uporedo sa napretkom tehnologije.