Sportski novinar i komentator Velid Spaho u razgovoru za Source.ba kaže kako je teško izvući pozitivnu stvar iz odigranih kvalifikacija.

"Nažalost, vjerovatno je sve negativno kada je riječ o reprezentaciji, NSBiH i izvršnom odboru. Jedina pouka koju možemo izvući je da smo poprilično daleko od nekog evropskog vrha. Praktično smo bliže dnu, bliže ekipama poput San Marina, Lihtenštajna i ostalim, nego najboljim reprezentacijama kojima smo prije par godina bili vrlo blizu. Teško je pronaći nešto pozitivno, ali mislim da je najgora stvar u svemu ponašanje čelnika NSBiH, apsurdne odluke, apsurdne smjene selektora, izvještaj Mehe Kodre koji nije usvojen nakon dvije utakmice, a za novog selektora ne postoji nikakav izvještaj. Ne kažem da je Savo Milošević loš selektor i da ga je potrebno zamijeniti, ali su neki čudni aršini i to se osjeti u svlačionici među igračima, koji po meni također nose jedan dio krivice. Poprilično su pasivni, nisu podigli svoj glas za promjene trenera i druge raznorazne promjene. Ne možemo u jednim kvalifikacijama promijeniti 40-50 igrača, to je nedopustivo", govori nam na početku razgovora.

Najveći krivci leže u Nogometnom savezu BiH, ali Spaho kaže kako i igrači snose dio krivice jer ne dižu svoj glas protiv apsurdnih promjena.

"Generalno, igrači sigurno snose dio odgovornosti, ali nisu oni najveći krivci. Kada dođu u neku nezdravu atmosferu gdje stvari nisu kako treba, teško je očekivati da će dati svoj maksimum. Najveća odgovornost leži u ljudima koji donose odluke u NSBiH, posebno u izvršnom odboru. Greške se događaju, ali važno je priznati ih. Nakon pogreške s Petevom, trebali su izaći i reći: "Pogriješili smo." No, čini mi se da se ponašaju kao da su nepogrešivi, mijenjajući selektore nakon dvije utakmice, što utječe na igrače. Odnos igrača nije upitan, vidjeli smo to u zadnjoj utakmici, ali oni su ti koji trebaju dignuti glas protiv promjena selektora, pomoćnih trenera i slično. Zamislite da svaki put dolazite, a tu vas čekaju novi ljudi. Dok se upoznate s njima, prođu dvije utakmice i nekoliko treninga. Igracima najviše zamjeram jer su oni ti koji moraju lupiti šakom od sto, organizirati sastanak i reći: "Nema više mijenjanja. Držat ćemo se jednoga, pa ako ne uspije, vidjet ćemo za godinu ili dvije, ali ovaj način ne vodi ničemu." Za godinu i po niko iz saveza nije rekao: "Napravili smo grešku." Sve odluke su bile jednoglasne. Kada pričamo o nogometu, 15 ljudi ne može imati isto mišljenje. Po meni, to je nelogično i s jedne strane znači da se to mišljenje nameće te da su ljudi tamo samo glasačko tijelo", kaže Spaho.
 
Pitali smo ga imamo li šanse u baražu i možemo li se nadati plasmanu na Evropsko prvenstvo u Njemačkoj.

"Kakvo je trenutno stanje, nemamo šanse protiv nikoga. Ima još vremena do marta, promijenit će se neke stvari. Ja se nadam da će Džeko, Pjanić, Kolašinac biti tu. Vidjeli smo da bez tih iskusnijih igrača nemamo dovoljan kvalitet. Od svih reprezentacija koje su u baražu, mi i Estonija smo jedini bili peti u grupi, svi ostali su bili treći ili četvrti. Mi smo tu u B diviziji čak u povlaštenom položaju, jer smo domaćini, ali smo u kvalifikacijama uz Estoniju bili najlošiji. Ukrajina jeste velesila, u grupi sa Engleskom i Italijom su bili do zadnje sekunde u borbi za direktan plasman, što je jasan pokazatelj njihovog kvaliteta. Ali opet uz dobru pripremu utakmica, uz dobar rad, možemo se nadati. Nismo favoriti ni protiv koga, da nam sada San Marino dođe, mislim da bi nas dobro namučili. Moramo krenuti od nule, ali sportski je se nadati, pa ako ništa vjerujem da ćemo ostvariti cilj", zaključuje Spaho u razgovoru za Source.ba

(Aldin Barimac)