U tekstu je navela da je obilježavanje 1. marta kao Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine trn u oku jednom narodu u BiH, kao što je, kako kaže, "obilježavanje 9. januara kao Dana Republike Srpske žig na ranu nekim narodima u BiH".

Njen tekst mediji u manjem bh. entitetu dočekali su sa oduševljenjem, dok su joj bh. državnici dali do znanja da griješi.

Uprkos argumentima koji su pobijali njene tvrdnje, sarajevska univerzitetska profesorica ostala je ustrajna u tome da samo iznosi svoj stav, pa objavila novi tekst na društvenim mrežama, kojeg prenosimo u cjelosti: 

"1. Mart - Dan nezavisnosti BiH

"Historijske okolnosti i činjenice koje su prethodile ratu"

Preambula

Davne '92. godine, mjesec januar-februar, na jednoj od sjednica proširenog Vijeća Bošnjačkih intelektualaca, jedan od nazočnih postavio je pitanje: "Ako dobro shvatam, zalažete se za gradjansku državu, u kojoj bi glasove kupile NACIONALNE stranke, a vlast formirala najbrojnija nacija, silom brojeva. Prostom logikom, pobjednik izbora bi uvijek bila nacionalna stranka sa najvecom populacijom i njen 'koalicioni' narod!? O kakvoj građanskoj državi 'vi' zapravo govorite!? Odista, ne razumijem!" Tišina. Muk! Šta djeca znaju o zavičaju! Dodatno ih priupita:"Dakle, ako sam dobro shvatio, vi ste odlučni za ideju nezavisne, suverene GRAĐANSKE Bosne i Hercegovine, spremni ući u rat, iako bi to nedvojbeno značilo da se borite protiv GRAĐANA te iste DRŽAVE, protiv Srba koji u toj zemlji odvajkada žive!?"Tad su uslijedile 'paljbe' ostrašćenih nacionalista, o kojim radije ne bih da govorim! U nedostatku logike, u nedostatku prostog rezoniranja zdravog uma, ljudi često posezaju za argumentom 'grlatog' magarca koji riče! Pomenuta pitanja, postavio je moj pokojni otac, prof. dr Meho Bašić. Tada je obnašao funkciju predsjednika Ekonomskog savjeta SDP BiH i člana Predsjedništva istoimene stranke.

Tih mjeseci kući se vraćao kasno, shrvan bolom, tugom, nevjericom, usljed svijesti da nedostaje snage razuma, razumijevanja političkog realiteta, ali na koncu i dobre volje da se učini sve, baš sve 'Samo da rata ne bude!' On je tih sumornih noći plakao, unaprijed oplakao 100 000 mrtvih, prema njegovom 'skromnoj' procjeni.

Za one kojima i dalje ostaje nejasno, šta im je moj otac želio poručiti tih večeri, sumiraću kroz postavku o propitivanju moralnog integriteta i o političkom kredibilitetu onih koji su zagovarali građansku BiH, aludirajući tada na napore SDA za ostvarenje sna o građanskoj BiH.

Da podsjetim, SDA je prva, ikad registrovana nacionalna stranka u BiH, članice (međunarodnog) Kongresa islamske organizacije, stranka na čijem čelu je bio čovjek koji je svojedobno 'inspiraciju' za vlastiti politički angažman tražio u Islamskoj revoluciji '79 godine!? Pored pomenutog, pokojni otac im je sugerirao da razmisle šta čine, - da u ovoj zemlji žive i drugi narodi, čiju političku volju ne smiju i ne mogu ignorirati. Upravo to se i desilo!O srpskom nacionalizmu, nacional-šovinizmu koji je prevladavao tih godina zna se mnogo. Oni ga nisu krili. Nego, ko su ovi što su pod izlikom građanske BiH, stvarali političke uvjete prevlasti jednog naroda u BiH. O njima, se, čini se, mnogo manje zna. Zapravo zna se jedna istina, unutar koje se, stranci SDA pripisuje slava borbe za građansku BiH! Pripisuje im se svetost, kroz paradigmu mirotvoraca i pravednika. Da li je odista bilo tako?

U nastavku govorim detaljnije o historijskim okolnostima i činjenicama koje se vezuju za 1.mart - Odluku o Referendumu i proglašenje nezavisnosti RBIH. Pa da počnem!1. Lisabonski proces - mirovni pregovori za spasenje BiHNakon priznanja nezavisnosti RSLO i RHR od strane EZ u jan. '92, i intenziviranjem sukoba u Hrvatskoj, EZ je bila odlučna posvetiti punu pažnju pregovorima o postizanju mirovnog riješenja za nezavisnost BiH. Nastavak pregovora predvodio je H. Cutillero u okvirima Konferencije o Yugoslaviji, ranije predvođene Lordom Karingtonom. Pregovori su vođeni u više navrata 14. i 15. februara, 21. i 22. februara , zatim 7. , 18. i 30. marta. Prvi principi dogovaranja i uređenja ustavnog poretka utvrđeni su u Lisabonu, pa je tako ovaj posrednički mirovni poduhvat nazvan Lisabonski proces (Lisabonska konferencija). Mirovni proces je bio uvjetovan:i) pristankom na očuvanje granica BIH, dakle očuvanje teritorijalnog integriteta BiH,ii) ali i riješenja o unutarnjem uređenju koje je prihvatljivo za sve tri zajednice. Potonje se odnosilo na uvažavanje prava na samo-opredjeljenje sve tri zajednice, koje je podrazumijevalo prava na političku i kulturnu autonomiju sva tri naroda u okvirima nezavisne države BIH.

Drugim riječima nezavisnost i samostalnost BiH je bila uvjetovana podjelom BiH na teritorijalno-administrativne jedince! Pomenuti princip o ustrojstvu BiH, reflektirao je ranije izneseno stajalište Banditereve komisije, kojim se- pravo na 'samo-opredjeljenje' vezuje za 'formalna' prava jednog naroda na autonomiju, ali unutar granica jedne države. Pomenuto stajalište Banditereve komisije je u duhu, iako 'ograničenog', u praksi dočim uobičajenog tumačenja povelje UN-a, s namjerom da se u stvarnosti preveniraju moguće fragmentacije država, na države manjih ethnonacionalnih skupina. (Napomena: Banditerova Komisija, oformljena od Evropske zajednice (EZ) u decembru mjesecu '91 godine, sa namjerom da nakon propalih političkih procesa i mirovnih pregovora predvođenih Lordom Karingtonom za mirno riješenje exYu, ipak razmatra pravnu osnovanost zahtjeva Republika SFRJ, ali i 'nacija' za samoopredjeljene. Bila je stava da pravo na samo-opredjeljenje (eng.self determination) koje treba biti garantovano svim narodima SFRJ, odnosno ethnonacionalnim skupinama nužno ne implicira pravo na državu. Međutim polemike i rasprave o tome kome pripada nasljedstvo suverenosti dal' naciji u smislu državljanstva, ili naciji u smislu ethnosa i narodnosti, nikad nije do kraja razriješeno. Isto i danas 'mori' pravne filozofe i experte međunarodnog prava.

Shodno ovoj Komisiji, samo su Slovenija i Makedonija dobile saglasnost za nezavisnost, predale su zahtjev i RHR i RBiH.)Sve u svemu, važno je znati da su se u okvirima Lisabonske deklaracije, još u feb '92, usvojili principi uređenja NEZAVISNE i SUVERENE Republike BiH. Konkretno koncenzusom predstavnika sva tri naroda, Cutiller je prvotno izdejstvovao načelnu saglasnost na temelje principe budućeg ustavnog uređenja BiH od kojih, ključni čine:•BiH će ostati u okvirima sadašnjih granica•ustavno uređenje će se bazirati na teritorijalnoj podjeli, koja će uključivati nekoliko entiteta razgraničenih na ethnonacionalnom principu,• centralizirano uređenje države BiH - vlada na državnom nivou zadržava pune nadležnosti u pogledu vanjske politike, ekonomije, energetike, infrastrukture•EZ ostaje odlučna da posreduje pregovorima, i daje punu podršku riješenju na bazi dogovora sve tri zajednice.Dva dana kasnije lideri sve tri nacionalne stranke su izrazili zadovoljstvo postignutim kompromisom o principima budućeg ustavnog ustrojstva BiH i izrazili spremnost da tragaju za prihvatljivim riješenjem, na tragu ethno-nacionalne reorganizacije BiH ethnosa. Zvanična i zajednička izjava iz Brisela nedvojbeno je ukazivala spremnost na, i " ...duboku privrženost mirnom i trajnom rješenju o budućem ustavnom uređenju o kojem još nije pstignuta saglasnost". Nastavak pregovora u Briselu, početkom marta, završio je bez konačnog dogovora, sa 'uvjetnom' podrškom i bez konačne saglasnosti SDS-a. Ipak uz ogromne diplomatske napore EZ, 18. Marta u Sarajevu je u okvirima 5. runde pregovora, Cutillero dobio i zvaničnu pisanu saglasnost, svih 'predstavnika naroda', i tada je zvanično postignut i potpisan Sporazum - Izjava o principima za novo ustavno uređenje BiH!Napori Cutillera su, od strane EZ, ocijenjeni kao iznimno uspješni, iako su lideri sve tri vodeće parlamentarne stranke imali vlastita i 'različita' tumačenja usaglašenih principa. Konačno od strane EZ data je puna podrška nastavku pregovora i iznalaženju konačnog riješenja unutarnjeg uređenja nezavisne suverene republike BiH.

Vrijedi napomenuti da je u sklopu gore pomenute Izjave, 30. marta u Briselu usvojen i Aneks o 'ljudskim pravima' koji je predvidio i nezavisne institucije i međunarodnu (EZ) misiju i arbitražu za pitanja zaštite ljudskih prava. Dodatno predviđena je i radna grupa pod palicom EZ koja bi predano radila na prijedlozima i usaglašavanjima stavova u vezi sa teritorijalnim jedinicama (entitetima) u sastavu BiH. Metodologija teritorijalnih razgraničenja za formiranje konstitutivnih jedinica (entiteta) bili su zasnovani na ethnonacionalnom principu, ali i drugim kriterijima (ekonomski, geografski, kulturni, vjerski).2. Rezolucija o RS i Odluka o Referendumu - igranke i političko 'koketiranje' sa Lisabonskim procesomU međuvremenu, neovisno o najavljenim pregovorima za spasenje BiH u okvirima Lisabonskog procesa, a koje je Lord Karington najavio 6. januara '92, donesena je Rezolucija o proglašenju Republike Srpskog naroda u BiH, ali i Odluka o Referendumu! Skupština RS jednostrano je, u okviru paralelnih institucija Srpskog Naroda usvojila Rezoluciju, nedvosmisleno naglašavajući da RS ostaje federalna jedinica u sastavu Yugoslaviju.

Namjera je bila izvršiti dodatan pritisak na političke predstavnike ostalih naroda, u smislu sučeljavanja sa 'voljom' i političkim opredjeljenjem Srpskog naroda u BiH, te osigurati bolju poziciju u najavljenim političkim pregovorima za spasenje i unutarnje uređenje BiH. Kao odgovor na Rezoluciju, sazvana je sjednica skupštine RBiH sa namjerom da se razmatra Referendumsko izjašnjavanje građana o 'sudbini' i ustrojstvu BiH. Nakon sati i sati, i sati govora, opomena i prijetnji, delegati iz reda Srpskog naroda su napustili zasjedanje. To veče odbijen je i prijedlog čelnika SDS-a, da razmatranje i izjašnjavanje o Referendumu je Srpskoj strani jedino prihvatljivo u uslovima unutarnje reorganizacije BiH. Prijedlog SDS o Referendumu uvjetovan 'regionalizacijom' BiH zdušno je odbijen, tačnije nije niti razmatran!Konačno, bez ogleda na date okolnosti napuštanja sjednice, u noći, 25. januara, donesena je Odluka o Referendumu, sa 130 glasova 'ZA', nijedan protiv i nekolicini sudržanih delegata (Liberali). Dakle, Odluka jeste donesena JEDNOGLASNO, ali bez prisustva Srba u Skupštini BiH. Preciznije, Odluka je donesena nakon što je 71 delegat iz SDS-u i SPO-a napustio skupštinske klupe! Još jednom valja ponoviti -Odluka o Referendumu usvojena je bez prisustva Srba u Skupštini RBiH! (da se neko ne uvrijedi prisustvovalo je i glasalo ZA nešto Srba, mahom poslanika iz SDP-a).Formulacija referendumskog pitanja i sama organizacija Referenduma su dodatno, bili od ključnog značaja.

Kao prvo vrijedi naglasiti, da je usvojena formulacija Referendumskog pitanja isključila mogućnost izjašnjavanja o Nezavisnoj Suverenoj Republici BiH koja bi bila uvjetovana postizanjem sporazuma o unutarnjem ustavnom ustrojstvu. Naprotiv, Referendumsko pitanje glasilo je: " Da li ste za suverenu i nezavisnu BiH, državu ravnopravnih građana i naroda - Muslimana, Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?" ( Digresija - valja pripomenuti da su žene i djeca vodećih protgonista Referenduma, na vrijeme napustili BiH. Da ih ne nabrajam, poduga je to lista prezimena! Krvoproliće koje je uslijedilo, njihova djeca su gledala putem 'malih ekrana'. Gdje je bio i šta je radio Izetbegović 'mlađi', znamo svi! Nek im je svima na čast!)

Nego da se vratim na Referendumsko pitanje, organizacija referenduma je bila ključna stvar. Pored toga što je sama formulacija Referendumskog pitanje 'nametala' stav o 'nedjeljivoj BiH', čime su se otvoreno i explicitno pogazili 'principi ustavnog uređenja' BiH dogovoreni samo par dana ranije, dakle 21. i 22. februara u okviru Lisabonskog procesa -kojim su pregovori o nezavisnoj BiH bili uvjetovani teritorijalnom podjelom BiH, - izjašnjavanje o Referendumskom pitanju također je bilo zasnovano na građanskom principu, jedan 'čoek' -jedan glas! Dakle, Odluku o Referendumu, pratilo niz administrativnih riješenja o organizaciji i provedbi Referenduma. Isti je bio zasnovana na prostoj većini, dakle pola od svih građana koji izađu na referendum uz uvijet prihvatljive 'izlaznosti'. Ovakav način organizacije Referenduma, bez uvriježavanja 'konstitutivnosti naroda' ugrađenog u Ustav SFRJ '74 i SRBiH, je a priori, dakle sama po sebi podrazumijevala mogućnost preglasavanja Srba, ili bilo kojeg drugog naroda u BiH! Po popisu stanovništva iz '91 Srba je bilo 31.4%, Muslimana 43.7% i Hrvata 17.3 %. Ishod glasanja nedvojbeno govori u prilog činjenici da provedeni Referendum ne može biti legitiman, jer nije uzeo u obzir teritorijalnu pokrivenost (u više od 30 opština nije ni organiziran, u 7 izlaznost manja od 20%), niti ethno-nacionalne zastupljenosti. Stručno govoreći ni geografska, niti ethno-nacionalna stratifikacija nije uzeta u obzir, a moral je biti. Nije, s predoumišljajem! Ful stop!3. Lisabonski proces - trijumf bezumlja i gašenje posljednje nade za spasNakon što je usvojena Lisabonska deklaracija, odnosno- Izjava o principima za novo ustavno uređenje BiH-, 18. marta '92, došlo je do 'neobjašnjivog' NAGLOG preokreta u stavovima! Naime, lideri dvaju nacionalnih stranaka odsutali su od Lisabonskog procesa! Ko je odustao od mirovnog sporazuma, koji je trebao polučiti mirovno riješenje o uređenju nezavisne države BiH, je ključno pitanje, rekla bih!. Odustale su prvo HDZ, a zatim i SDA!

Dakle, dobro je znati - nisu se Srbi povukli iz mirovnog sporazuma, iz Lisabonske deklaracije, nego ondašnje 'probosanske' snage!

Ovaj sporazum je uz punu i odlučnu podršku EZ, trebao snagom dobre volje i htijenja, snagom kompromisa i spremnosti na odricanja od ideala i principa maxima pri pregovaranju, izroditi ustav nezavisne suverene države BiH, sa centralnim ovlastima države i unutarnjim podijelama - administrativnim razgraničenjima na principu ethnosa. Iako je koncenus o podjeli BiH na entitete bilo teško usaglašavati, zbog prirode izmješanosti naroda u BiH, odustajanje od daljnih mirovnih pregovora nema utemeljena ni u čem drugom, do 'li u explicitnom stavu ondašnjih 'pribisanskih snaga', da će se ustrajati na principu 'nedjeljive' BiH. I ustrajali su! Aferim im na tomu. Istrajali, protivno volji Srpskog naroda, uzgred prijetnjama, unatoč vojnoj sili kojom su raspolagali i rasporedili diljem teritorije BiH, u okviru 'Srpskih Autonomnih Oblasti'. Mudra odluka, nema šta. O neminovnosti sučeljavanja sa političkim realitetom, je davno govorio jedini očevidni mirotvorac na ovim prostorima, pokojni akademik prof. dr Muhamed Filipović. Hvala mu u moje ime za sve što je pokušao učiniti.Konačno, usljed povlačenja SDA i HDZ iz Lisabonskog sporazuma, jedna bitan ISTINA preostaje.

Oni, onomad i u ime svih nas, ovom MIROVNOM Sporazumu, koji je mogao zaustaviti krvoproliće neslućenih razmjera, NISMU ni dali šansu, uzgred tomu, što je Lisabonski sporazum bio itekako dobar osnov za nastavak pregovora! U svakom slučaju pregovaranje do u nedogled ako treba, je bolje od onog što su u naše ime 'izabrali' ! Toliko o tomu!4. Epilog bezumljaU aprliju '92 uslijedilo je priznavanje nezavisne države BIH od EZ i SAD. Sve što je uslijedilo poslije ove napravične Odluke o priznanju- u čijim okvirima je sama EZ naglo promijenila stav i povahila vlastite principe ustavnog uređenja BiH koje je nametnula!? Tvrde sa su prihvatili ispoštovati ishod Referndumskog glasanja. Hm? O odvratnim licemjerstvu zapada, znamo previše. O počinjenim zločinima nepojmljivih i neslućenih razmjera, znamo svi. O zlotvorenjima što kidaju srce, i pomračuje um usitinu nemam snage, niti mogu govoriti.Budi Bog s nama, da nas pomogne da naučimo lekciju, da pouku primimo - da je mir najveći blagoslov narodima!

Svako dobro svima️

POST SCRIPTUM" 

Na kraju svog teksta, Silajdžić je odgovorila i Miri Lazoviću koji joj je pojasnio razliku između ova dva datuma. 

"Dragi, čestiti i poštovani Miro Lazovic, znate onu izreku -ne pada iver, daleko od klade! Znam da me razumijete, znate da svjedočim ISTINI. Možemo ju ovako ili onako kontekstualizirati, i interpretirati. Ja sam iznijela vlastiti stav i o 1. martu i o 9. januaru, baš kao i mnogi ini. Poštujem svačije pravo da drugačije promatra i sudi gore pometnute činjenice. Nego, iskreno muka mi je od LICEMJERJA, lažnog morala i svekolikog politikantstva i podaništva u ovoj prelijepoj zemlji", poručila je Silajdžić.