Od tada, Džejlina majka Džemila ne progovara, ne može da se pomiri sa surovom realnošću, gubitkom kćerke Džejle.

– Duša mi je otišla s mojim djetetom. Nema je, otišla… Opet razmišljam, nije, tu je u sobi, spava, sad će ona. U bolnici je, brzo će ona svojoj kući. Soba joj je spremna kad izađe… Pa opet povratak u realnost – zauvijek je otišla. Pakao i noćna mora – kaže Džemila Drapić kroz suze za “Avaz“.

Ističe da njeno dijete nije bilo bolesno te da nije pomišljala da se ovo može dogoditi.

– Zdrava mi je bila, u školu išla, družila se sa svojim vršnjacima, voljela je pjevati. Kupili smo joj mikrofon i zvučnik jer je uživala u tome. Sad joj se na zvučniku i mikrofonu uče tevhidi. Šta da kažem, tuga i nevjerica, moj mozak i srce ne prihvataju, ali ljudi nam dolaze i vraćaju nas u realnost izjavom saučešća.

Hvala svim ljudima koji su uz nas u ovim najgorim trenucima u životu. Dolaze, svi plaču sa mnom, ne vjeruju, ne pokušavaju ni izustiti riječi utjehe, jer, vjerujte, ne postoje – govori Džemila plačnim glasom.

Kaže da želi pravdu za svoje dijete.

– Želim pravdu za svoje dijete koje mi je oteto dok je još bila pupoljak. Vrisnem, zovem je, ne izlazi iz sobe, ja vjerujem da je tu i da spava, duboko spava, iscrpio je zub pa se sada odmara. Ne vjerujem, ne želim da vjerujem. I ove tablete mi ne pomažu, boli pa boli.

Ni dušmaninu ovu bol ne bih poželjela. Bile smo nerazdvojne, svugdje smo zajedno išle, provodile smo mnogo vremena zajedno. Uzeše mi dijete, nikad neću zaboraviti njen pogled kada je krenula u salu i svima nam kaže da se ne sekiramo i da nas sviju voli. To je posljednje, neopisiva bol – priča Džemila Drapić.

– Hvala svim ljudima koji me zovu iz cijelog svijeta i daju nam podršku. Hvala svima. Mog djeteta nema. Nestade je. Bol strašna – dodaje Džemila Drapić.

Inače, Tužilaštvo KS provodi istragu, formiran je predmet. Kantonalni inspektori izvršili su nadzor u ordinaciji ljekara Harisa Mekića i sve dostavili Tužilaštvu.