Tomislav Limov iz čapljinskog naselja Gabela, postao je preko noći poznat širom BiH i regije zahvaljujući nesvakidašnjem ulovu. Naime, Limov je u utorak ujutro u Neretvi ulovio paklaru dugu 55 centimetara, ribu koja do sada nije viđena ni ulovljena u Neretvi, kao ni drugim rijekama čapljinske općine. Riječ je o ribi koja je nalik jegulji i koja ima stalno otvorena usta, okružena piplima, jednu nosnicu, dva oka i sedam škržnih otvora. Paklare nemaju čeljusti, prsnih niti trbušnih peraja. Potočne paklare narastu oko 15-ak centimetara, a riječne do 40.  

Ulov je itekako iznenađujući s obzirom da paklare uglavnom žive u morskim obalnim vodama i slatkoj vodi i toliko su rijetke da su stavljene na 'crvenu listu' akutno ugroženih životinja. Poznate su i po tome što jedan dio života žive u slatkim vodama, a drugi dio u moru.  

Paklare su vrlo primitivni predstavnici kičmenjaka, a već 500 miliona godina taj živi fosil se skoro nije ni promijenio. Nakon metamorfoze tjelesne građe od larve do odrasle životinje koja se događa uglavnom nakon 4-7 godina, većina paklara odlazi nizvodno do mora gdje živi parazitski do 18 mjeseci, obično blizu obale. "Domaćini" su im ribe na koje se prisišu, pijući im krv i stružući njihovo meso. Veće, zdrave ribe, uglavnom preživljavaju ovakve napade, zadržavajući nakon toga samo tipičan okrugli ožiljak. Manje ribe, mlade kao i bolesne ribe mogu od takvih napada i uginuti.

Kad dostignu spolnu zrelost, vraćaju se ponovo u riječne tokove radi mriještenja, nakon čega uginu. Potočne paklare ne odlaze u more nego ostaju u blizini mjesta gdje su provele svoj larveni dio života, u odraslom životnom periodu se ne hrane i mrijeste se ponovo u istom području.

Postoje dvije endemske vrste potočnih paklara i obje žive u slivu Dunava.

Najrjeđe riblje vrste u našoj zemlji mogu se naći u planinskim rijekama koje karakteriše izuzetno čista, prozirna voda čija je temperatura i u ljetnom periodu samo nekoliko stepeni iznad nule.  U tim vodama žive lipljen, potočna pastrmka i mladica, dok se u nižim predjelima ovih voda mogu naći škobalj, šaran, plotica i mrena.

U rijeci Neretvi, njenim pritokama i akumulacijama koje su stvorene izgradnjom brana živi više vrsta riba iz porodica Salmonidae, Ciprinidae, Percidae, Thymallidae, Cottidae i Centrarchidae. Iz porodice salmonidae najzastupljenije su potočna pastrmka, glavatica, neretvanska mekousna pastrmka, jezerska pastrmka i kalifornijska pastrmka. Zastupljeni su i šaran, klen, smuđ, te lipljen.

Kad je rijeka Bosna u pitanju, mogu se uloviti šaran, bucov, deverika, škobalj, mrena, som, šljivar, smuđ, pastrmka, lipljen, mladica...

Rijeka Una se može pohvaliti s čak 28 vrsta ribe - 50% pastrmka, 30% lipljen, a ostalih 20% su podijeljeni između mladice, klena, škobalja i plotice.

Ribolovcima je posebno interesantna Sana, koja je poznata po lovu kapitalnih šarana od 19 kg i amura od 14 kg.

Kad je riječ o bh. jezerima, Boračko jezero je poznato po dobroj pastrmci i rakovima, ali i šarana ima u kapitalnim primjercima. Jezero bogato raznovrsnom ribom je Jablaničko jezero, gdje se mogu uhvatiti glavatice, strugača, šaran, klen, smuđ, babuška... Jezero Modrac može se pohvaliti skoro svim ribljim vrstama naših prostora - klijen, amur, štuka, smuđ, som, šaran, crvenper, linjak, štuka grabljivica... Ne smijemo izostaviti ni Hutovo blato u čijim vodama žive i riblje vrste slanih voda, a najčešće među njima su evropska jegulja i cipol glavaš. U vodama Hutova blata mogu se naći 22 vrste iz 12 porodica. Unutar njih izdvaja se endemska vrsta podustva, a od ostalih su najzastupljenije šaran, linjak i američki somić.

Zbog svega navedenog, u Bosni i Hercegovini dosta je razvijen sportski ribolov jer postoje dobri hidrografski uslovi kao i duga tradicija, naročito ribolova mušicom. Naša zemlja posjeduje veoma veliki broj izdvojenih ribolovačkih mjesta, koja spadaju u najatraktivnije u Evropi.